"Dame i gospodo, dozvolite da vam predstavim velikoga humanistu, gitaristu, kompozitora i tekstopisca. Zvijezdu pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih. To je gospodin... Elvis, Elvis, Elvis J. Elvis, Elvis Kurtović." Dio je to, treba li uopće podsjećati, kultne numere "Folk reping" iz 1984. godine.
Elvis J. Kurtović (51) ili za one koji ga poznaju pod imenom Mirko Srdić danas je DJ, glavni muzički urednik na Radiju Sarajevo, kolumnista. Svirke su za njega prošlost, jer on to tako hoće.
Ali, on je kao tekstopisac, kompozitor, jedan od osnivača pokreta "novi primitivizam" te vođa i osnivač grupe "Elvis J. Kurtović & His Meteors" zaradio toliko kredita da se i danas komotno može reći da je Elvis kultni lik muzičke scene ovih prostora.
I raditi intervju s njim takvim kakav je, pravo je zadovoljstvo. Elvis kroz svoju prepoznatljivu ironiju govori i šalje mnogo jače i konkretnije poruke od onih koji se iz petnih žila upinju da ispadnu pametni.
Sniženo vladanje
Recite nam za početak jeli Vam se ostvarila muzička želja "da Bog da crk'o rokenrol kad ga svako svira"?
- Ta pjesma je nastala kao odgovor u to doba na pjesme u kojima se stalno ponavljalo "živio rokenrol", "svi za rokenrol". Milić Vukašinović imao je najviše takvih pjesama... A ova je bila - "da Bog da crk'o rokenrol". Bitno je samo da se rokenrol spominje, rokenrol uvijek treba spominjati.
Ta je pjesma nastala prije skoro 30 godina... Šta bi bila Vaša muzička poruka za narednih 30 godina?
- Bolje bi bilo pjevati o planeti Zemlji, nemojte uništavati planetu Zemlju, idite na druge planete pa njih uništavajte, otiđite na Mars, Jupiter pa tamo zagađujte, nemojte ovdje. A bolje je i važnije nego rokenrol. Ne trebaju se pjesnici baviti sami sobom. Idemo svi da plešemo tvist. Bezveze je trošiti riječi na tvist, na rokenrol, kada se može govoriti o konkretnim problemima... Protestirajmo, izađimo na izbore, ne pljujmo po pločnicima... To je važnije nego pjevati o tvistu i rokenrolu.
Skoro deset godina niste aktivni na muzičkoj sceni. Zbog čega?
- Zato što mi se ne da. To me više ne interesira. Izigrao sam se, odsvirao sam svoje. Sada mi se spava, gleda televizija...
Sigurno je da je mnogo onih koji će se složiti sa mnom da je šteta što više ne snimate pjesme.
- Za mene nije nikakva šteta, možda za slušaoce. Ali, meni je ovako ljepše. To je vaš problem, a ne moj. Jedva sam i one koncerte izdržao. Drago mi je da ove svoje muzičare više ne viđam, daleko im lijepa kuća.
A pišete li pjesme?
- Napisao sam jednu pjesmu za srednjoškolsku grupu "Sniženo vladanje" i izvodili su je na koncertima. No, kako su popustili u školi, starci im više ne daju da sviraju. Izgleda da su dobili nekoliko kečeva. Poželio bih im da isprave jedinice i da opet počnu svirati.
"Moja raja"
Pokušaj obnavljanja "Top-liste nadrealista" u vidu "Nadreality Showa" prošao je neslavno. Da li humor nije bio dovoljno dobar ili ljudi više ne razumiju tu vrstu humora?
- Ne znam da li je ijedna serija uspjela da izdrži više od dvije-tri sezone. Ljudi neće
humor, oni vole sapunice. Vole da gledaju je li glavna junakinja sretna ili
nesretna. Ovaj humor neće, jer treba malo razmišljati, ne vole da ih boli stomak od smijeha. Ljudi vole da plaču.
Kako ste doživjeli beogradske pokušaje kopiranja "Elvisa J. Kurtović & His Meteorsa", "Nadrealista", "Zabranjenog pušenja"?
- Šta rade "moja raja"... pojma nemam. Davno smo se razišli. To su ljudi koje ja ne viđam već dvadeset godina. Šega mi je kada vidim nekoga od stare raje negdje, recimo, na televiziji... Pravo šega da vidim čovjeka s kojim sam nekada igrao lopte, tukao se... Pa to je isto kao kada vidiš neku raju iz srednje škole, osnovne škole. Upravo tako. Jedino sam s Dadom Džihanom prijatelj na Facebooku.
Nele Karajlić, blago rečeno, najviše se od svih vas udaljio od ideje na kojoj je stasao "novi primitivizam". Kako doživljavate njegovo negiranje svega onoga što je, ustvari, živio do 1992. godine?
- To je ona stvar koja mene najviše nervira. Isto kao što Edu Maajku nervira kada mu kažu: "Recite nam odakle vam to Edo Maajka?" Prvo morate otići kod Nelete i pitati ga: "Čujete li se s Elvisom?" Zašto ga to niko ne pita nego svi mene pitaju? Niste vi krivi, ali u posljednjih dvadeset godina svi me pitaju za Neleta i poneki papak dođe i kaže: "A šta je s Đurom? Čuo sam da on živi Ljubljani." Pitanje o Neletu me najviše nervira. Užasno. Razumijem da vi to morate pitati, ali morate i vi mene razumjeti da me to strašno nervira.
Šta Vam se najviše dopada u današnjem Sarajevu?
- Najviše mi se dopadaju psi lutalice. Slatki su. Pametni. Vidio sam jednog koji stoji s ljudima i čeka da se na semaforu upali zeleno svjetlo. Uopće ne gleda u ljude nego u semafor. I kada se zeleno upali, ide isto kao čovjek. Čak i bolje od ljudi. Neki ljudi idu na crveno, a pas čeka zeleno. Pametniji su od nekih ljudi.
Negdje sam pročitala da ste izjavili: "Mi smo doveli "Partibrejkerse" u Sarajevo, Margita iz EKV-a svirala nam je neke dionice, a pokojni Milan Mladenović nam je posudio gitaru." Jeste li nostalgični za osamdesetim godinama?
- Nisam nimalo nostalgičan za tim vremenima, išlo se u školu, težak fakultet je bio, bile su vježbe, bila su predavanja, bili su ispiti... Bio je težak život zbog škole, jedino se sjećam toga. Rokenrol nam je služio da pobjegnemo od teškog života. Tako da mi je taj period "Elvis J. Kurtovića" ostao u groznom sjaćanju zbog grozno teškog fakulteta. Ne žalim za starim vremenima. Uvijek je bilo bezveze.
Žera i Loša snimili su "Ljubav je jaka". Jesu li i Vas zvali da im se pridružite?
- Nisu, oni znaju da ja veze nemam sa pjevanjem. Ali, nešto su pričali o nekom spotu. Samo da se slika, to može, ali da pjevam, bolje ne.
Koja Vam je najgora pjesma koja je ikada snimljena na ovim prostorima?
- Ma sve su pjesme dobre. I one grozne pjesme su dobre, zato što se malo nasmiješ kad ih čuješ.
Tarotova magija
Vaši planovi za godinu koja je pred nama?
- Milan Tarot ima onu magiju - da ostane isto. Kada bi ovako isto bilo kao što je bilo u prošlih nekoliko godina, bio bih superzadovoljan.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Svi govore kako u slobodno vrijeme idu na planinarenje, upražnjavaju sprot. A ja moram biti iskren i reći - slobodno vrijeme provodim uglavnom po kafanama.
I, na koncu, je li Elvis živ?
- Elvis je superživ, sretan, zadovoljan. Radim divan posao s divnim ljudima, ne žalim ni za čim... Nisu ta vremena osamdesetih bila tako dobra kao što se sada misli. Sada je možda čak i najbolje, sada se najbolje osjećam, sada kada mi je muzika hobi. Nikada mi nije bilo ljepše, radim na radiju, puštam šlagere i uživam. Nimalo ne žalim za rokenrolom, za pijanim obožavateljima. Obožavateljke mi nimalo ne fale, a vjerovatno ni ja njima.
Zoster", Šarani, "Dvadesetorica"
Kako biste ocijenili aktuelnu bh. muzičku scenu?
- Moje jadne kolege uspijevaju nekako da izdaju albume. Divim im se, svaka im čast. Teško. Teško se sve radi.
Biste li nekoga izdvojili?
- Pohvalio bih "Zoster", braću Šaran, "Dvadesetoricu". Svaka im čast!
Najnovije iz "Diskotona"
Može li se u današnjem Sarajevu i Bosni i Hercegovini desiti neki novi "new primitives"?
- Može, a onda se treba staviti etiketa "najnovije iz Diskotona".
Policajci i recepcioneri me zovu Mirko
Zove li Vas iko Vašim pravim imenom Mirko Srdić?
- Recepcioneri u hotelu, zatim kada napravim neki saobraćajni prekršaj. Prvo krenu: "Zašto niste upalili žmigavac...", a kada me prepoznaju, policajci odmah prijeđu na: "Elvise"... Smiješno mi je bilo kako je policajac prepoznao Marija Knezovića iz "Zostera". On pjeva "policija nikada ne stigne na vrijeme"... A vidiš kako stigne.
Sve bih vam rekao, ali žurim na autobus
Možda da one mlađe generacije podsjetite na porijeklo imena Elvis J. Kurtović?
- Sve su naše priče s Koševa, svi ti ljudi su odrasli i imaju svoju djecu. Sve su to istinite priče koje mi uvijek malo podebljamo. Uglavnom, ne možeš nam sve vjerovati. U svim tim pričama onaj koji priča, ispadne najpametniji, on prebio sve, mazn'o sve koke... Tako, nemojte vjerovati ovima što pričaju. Svašta ima na Wikipediji, ali to je sve netačno. Ja ću vam ispričati pravu priču. Ali, ne mogu sada, žurim na autobus. Evo, sad mi dolazi, ček'o sam ga pola sata.
A na Wikipediji piše:
- Kada je Mirko Srdić tj. Elvis J. Kurtović osnivao bend, u susjedstvu je živio Jasmin Kurtović, veliki ljubitelj rokenrola. Kada se Jasmin oženio i dobio sina, dao mu je ime Elvis. Članovi benda šalili su se na taj račun, zaključujući da mu je dao ime po legendarnom pjevaču Elvisu Prisliju. Tako da su svom bezimenom bendu dali ime "Elvis Jasmina Kurtović".
Nakon toga, Jasmin Kurtović ih je tužio i sud je zabranio upotrebu tog imena. No, oni ga više nisu pisali kao Jasmin nego su koristili slovo J (na engleskom pogrešno izgovoreno "dži") kako ne bi asociralo na komšiju. Tako da je Mirko Srdić postao Elvis J. Kurtović, i to ne samo po nadimku nego i po imidžu i popularnim solufima, koji su bili sastavni dio imidža Elvisa Prislija. Nakon nekoliko godina, Jasmin se preselio s Koševa na novoizgrađenu Dobrinju, a "Elvis J. Kurtović & njegovi Meteori" postali su popularni širom Jugoslavije.
Rekao je...
Elvis je super ime i postalo je u međuvremenu vrlo popularno. Vidim, ima ih dosta, naročito u crnoj hronici - Elvis ovaj je krao, Elvis onaj se potukao...
Ja slušam i klasičnu muziku, i zabavnu, i narodnu, i džez, sve kvalitetno, ali u dubini svoje duše ja sam R'n'R fundamentalista.
"Novi primitivizam" nastao je u Sarajevu na Koševu tačno 1981. godine, kada se jedna generacija rokera vratila iz vojske, a ovi drugi su taman otišli.
Rad na radiju me najviše zabavlja. Ne moram da budem obrijan, u imidžu, mogu da se zezam.

Ostale vijestiArhiva