ažu, zakon je isti za sve. Mi dodajemo, trebao bi biti, ali nije.
Kako se kroje zakoni da bi odgovarali pojedincima ili interesnim grupama imali smo priliku čuti više puta ili bar pretpostaviti da se o tome radi. Isto tako, svjedoci smo da se neki zakoni ne mogu usvojiti, valjda jer ne postoji interes onih koji glasaju.
Primjer koji slijedi pokazuje kako parlamentarci, kad hoće, znaju napraviti zakon koji im odgovara i potruditi se da bude i usvojen.
Dobro poznati političar i funkcioner Stranke za BiH, Beriz Belkić, krajem prošlog mandata izabran je za člana Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Tada je njegova stranka bila dio vlasti, a on član rukovodstva Parlamenta. Isto se odnosi i na Niku Lozančića i Sulejmana Tihića, Belkićeve kolege iz komisije.
Ova Komisija vrijedi za jednu od najatraktivnijih i najbolje plaćenih pa su njeni članovi, u pravilu, najuticajniji poslanici i članovi rukovodstva Parlamenta. Budući da je Belkićeva stranka izgubila na izborima, a time je postala ugrožena njegova pozicija u dobro plaćenoj komisiji, pristupilo se inovativnom rješenju – "napravi zakon po mjeri". Dobro je to došlo i Tihiću koji više nije dio vlasti, a ništa protiv nije imao ni Lozančić.
U izmjenama zakona, koji je predložila sama Komisija, predviđa se da se u Komisiju biraju po 3 člana iz Doma naroda i Predstavničkog doma, kao i 2 člana u ime akademske zajednice. Također, predloženo je da se definiše da mandat poslanika u komisiji traje koliko i mandat saziva Parlamenta BiH koji ih je birao. A onda slijedi skandalozni dio koji kaže da za one članove koji su izabrani u Komisiju mandatu 2006.-2010. mandat traje do kraja saziva 2010.-2014. ako su ponovo izabrani u Parlament. Ovaj zakon je u proceduri, pa se o njemu jos nije glasalo.
Prevedeno na narodni jezik, to znači da se zakonom ovim beskompromisnim borcima protiv korupcije produžava mandat, bez da ih iko bira. I tu dolazimo do suštine. Da li je zakon isti za sve i da li smo svi jednaki pred zakonom. Odgovor donesite sami.
Usput, Belkić je, kažu nam kolege novinari koji prate ovu oblast, na jednoj od sjednica Parlamenta javno rekao da će podnijeti ostavku na članstvo u ovoj Komisiji. To se nije desilo. Tihić naravno nije rekao da će napustiti Komisiju, niti mu pada na pamet da to kaže, a posebno ne da tako nešto uradi. Lozančić se solidariše sa kolegama u ovoj odsudnoj bitci za pozicije pa će i on ostati član Komisije.
Prema informaciji koju je, kao odgovor na poslaničko pitanje o naknadama poslanika za rad u komisijama, dobio poslanik Šemsudin Mehmedović jasno stoji da je Beriz Belkić za rad u ovoj komisiji, jednako kao i Sulejman Tihić, u prošloj godini inkasirao „simboličnih“ 9.578,94 KM. Isti iznos uplaćen je i Niki Lozančiću. Bolje upućeni tvrde da se u toku godine ova komisija sastala manje od 10 puta, odnosno nisu se uspjeli sastati ni jednom mjesečno. Istina, za razliku od Tihića koji se pojavio samo nekoliko puta i inkasirao skoro 10.000 KM, za Belkića i Lozančića tvrde da su bili redovni, ako to išta znači.

Ostale vijestiArhiva