Bilo kakav razgovor ovih dana skoro je nemoguće početi a da prva te često i glavna tema nije odlazak Kemala Montena. Tako je bilo i s Kornelijem Batom Kovačem. Čuveni kompozitor, pijanista, producent i aranžer veoma je potresen smrću svog velikog prijatelja i posljednjih dana prisjeća se godina koje su proveli zajedno. Kovač je šezdesetih godina prošlog stoljeća studirao Muzičku akademiju u Sarajevu tako da je bio i aktivni učesnik stvaranja scene u bh. prijestonici. Mladi pjevač - Kemo i ja više smo bili prijatelji nego saradnici, ali smo sarađivali preko drugih. S Kemom je generalno, bilo šta da se radilo, bilo vrlo lijepo i zabavno. Kao čovjek, bio je vrlo zanimljiv. Nikad s njim nisi imao nikakav problem. Gledao je da u svemu učestvuje nasmijan, da ispriča neki vic... Šta god da je, bilo je prijatno. Svi su ga obožavali i pored onoga zbog čega su ga obožavali, a to je muzika - rekao je Kovač u telefonskom razgovoru iz Beograda za "Dnevni avaz". Poznavali ste se skoro pedeset godina. - Naše prijateljstvo počelo je u vrijeme kada sam bio zaposlen u Muzičkoj produkciji Radija Sarajevo, tamo šezdeset i neke. I tada šef produkcije meni kaže: "Slušaj, treba da radiš sa jednim mladim pjevačem." Bila je riječ o Kemi. Sjećam se kada je došao u studio, bio je tanak, vižljast, mlad dečko. Dolazio je on tu često i tako je počelo... Ja sam u Sarajevo došao 1961. godine da studiram, a već tada je počeo Festival omladine u Subotici. I kako je moj otac osnovao taj festival, kažem Kemi: "Ima jedan novi festival za mlade ljude, autore i pjevače." I on pošalje pjesmu. Naravno, pjesma se primi i više niko nije mogao da ga zaustavi. "Jedne noći u decembru" pobjeđuje. Naravno, kad je sjajna pjesma. Posljednji susret Možete li se sjetiti Vašeg posljednjeg susreta? - Bilo je to prošle godine u Sava centru u Beogradu na njegovom koncertu. Pjesma "Uspomene će sjati kao dijademe", nastavak kultnog hita "Četiri mladića idu s Trebevića", bio je povod za Vaš posljednji dolazak u Sarajevo. - Ja sam u Sarajevu ostavio i spot i audiosnimak. Iza te pjesme stojimo samo pjevač Boštjan Korošec i ja. Nismo je pravili da bi se prodavala. Jednostavno, to je moj poklon Sarajevu. Pjesma govori o Sarajevu, o nekim mladim ljudima, koji su sada stari, ali su mladi u duši. Prvog januara proslavili ste 73. rođendan. Koliko se staro ili mlado osjećate? - Moje pravo doba je, pa recimo 64-65 godina. Kada bih sada ozbiljno shvatio 73, to bi već bio veliki problem. Glava funkcionira, srce funkcionira. Kada sam nedavno gostovao na BHT 1, pitali su me da predložim ličnost iznenađenja i uzmem ja imenik iz Sarajeva još iz šezdesetih godina. I gledam, prva strana, ima nekih imena, ali manje sam se družio s ljudima sa prve strane. Na drugoj strani čitam imena i prezimena, jedan krst. Ja udaram krstove pored imena onih kojih više nema. Na trećoj strani opet sve uredu, na četvrtoj tri krsta... I onda stanem i zafrljacim onaj imenik u ćošak. Ljudi pomalo, ali sigurno odlaze. Šta da radimo... Šta trenutno radite? - Upravo se odlučujem hoćemo li raditi jedan mjuzikl. Ne radim toliko pjesama kao ranije, ali se bavim muzikom. Planiram dupli CD s filmskom, pozorišnom i muzikom za televiziju. Napravio sam 2005. godine malu firmi zato da, kad dođu dani u kojima vas mnogi otpišu, imam firmu da izdam ono što hoću. Svuda mogu lijepo proći i svuda me ljudi prihvataju lijepo, čak i u Hrvatskoj, ali ne svuda. U Rijeci imam sjajne prijatelje i saradnike. Ima ih, naravno, i u Zagrebu... Ja ne ulazim u te priče zašto te neko voli ili ne. Gledam da nekoga ne uvrijedim, da što više komuniciram s ljudima. Kad komuniciraš, onda očekuješ da ćete se i razumjeti bez obzira na jezik koji govorite. Vedo, Bogdan... Što je najvažnije, pozitivni ste, raspoloženi i puni planova. - Bacio sam imenik s tim krstovima, jer neću da mi to stoji pred očima. Otišao mi je Vedo Hamšić, otišao mi je Bogdan Stojadinović... Stalno čovjek čuje nešto tako. Ali, protiv toga mi ne možemo... Čola bi uradio sve za mene - Zdravko Čolić nedavno je izjavio da postoje tri čovjeka za koje bi uvijek uradio šta god bi oni htjeli. To su Goran Bregović, Kemo i ja. S Čolićem sam, kao producent, radio četiri-pet prvih ploča i, kada je pripremao pjesme, uvijek je govorio: "Idemo da posjetimo Arsena, Haulikova 5, da vidimo ima li neku pjesmu, da odemo kod Balaševića, i Kemicu okreni odmah da vidimo šta ima." I Kemo je uvijek imao po jednu pjesmu na njegovoj ploči. Ostat će njegova muzika, ostat će on kao čovjek. Bacio sam cigarete kroz prozor Koliko vodite računa o zdravlju? - Ne pijem od svoje trideset i neke godine. Pijem samo na tri praznika – na Božić, Novu godinu i rođendan, i to malu čašu vina s kiselom vodom. A cigarete sam ostavio prije pet godina. Pušio sam dvije kutije "marlbora" dnevno i samo sam udario od sto, bacio kutiju cigareta kroz prozor i to je to. Rekao je... Čovjeku je drago kada čuje na koji je način neko doživio ono što je on nekada napisao. Ne volim samo kada iskoriste tekst moje pjesme pa se onda krvnički za......... A bilo je i toga... Iako sam imao pravo da zabranim, nikada to nisam učinio. Javnost se okrenula protiv mene, jer sam napravio narodnjak. Brena je prodala 600.000 tih ploča i zaradili smo mnogo. S njom sam zaradio više nego s "Korni grupom". Neki ljudi su ipak procijenili da ono što sam u životu radio, nije bila samo zabava nego da su moja djela imala veću kulturnu i umjetničku vrijednost.

Ostale vijestiArhiva