Iako već godinama živi u banjalučkom staračkom domu „Ivan Pavao", slavna jugoslavenska kantautorka Jadranka Stojaković nije zaboravljena. Mnogi i danas dolaze da je posjete: Željko Joksimović, Maja Tatić, Maja Sar, Ismeta Dervoz , Đule Van Gog, Edo Maajka, Željko Samardžić, kolege s kojima je radila, s kojima je odrastala, a obilaze je i mlađi muzičari, u potrazi za korisnim savjetom. Jadranka ih sve primi, sasluša, popriča s njima i nasmije se. Iako bolest - oštećenje motornog neurona - uzima svoje, Jadranka ne gubi energiju. Za „Avaz" kaže da bolest nema pravila: jednog dana se osjeća dobro, drugog dana ne. Nove melodije - Teško mi je da pričam. I ovaj razgovor je mogao biti odgođen da nismo pogodili dan. Tako je to. Nekada je bolje, a nekada ne. U domu ima nekoliko ljudi koji su sposobni da pričaju i s njima prozborim. Pronašla sam čak i neke ljude koji su radili u banjalučkom Banskom dvoru kada se postavljala moja prva izložba - rekla je Jadranka kada smo je, prije nekoliko dana, posjetili u staračkom domu. Mnogo je, kaže, prijatelja koji joj dolaze i pomažu joj, mnogo je i ustanova. Dolazi, dodaje, i mlađa raja, pogotovo članovi banjalučkog benda „Aleksandrija". I sarajevski prijatelji navrate i donesu sudžuku i rahatlokum. - Zbog bolesti ne mogu da gutam i ne moram vam reći koliko mi je žao zbog sudžuka! Kako miriši! Mogu da ga probam jedino ako ga prije toga sameljem, ako od njega napravim kašu. Tako je i s ratlukom i ostalim slatkim džidžama koje dobivam - priča Jadranka. Muzika je i dalje, tvrdi, dio nje, njene duše i - mozga. Još ima mnogo ideja i u samoj sebi provodi nove melodije. - Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem - kaže Jadranka. Japanska kultura Kada spomene koncerte, Jadranka Stojaković se odmah prisjeti početka karijere, kada je s Kemalom Montenom i Zdravkom Čolićem nastupala širom bivše Jugoslavije, najviše na primorju. - Tada smo svi stasavali. Bili smo na moru. U Crikvenici, ako se dobro sjećam. Bili su to nezaboravni nastupi. Mnogo smo se družili i pjevali. Sjećam se i prvog koncerta s „Bijelim dugmetom", bilo je to izvanredno iskustvo. Čupali su nas za džempere, pa sam shvatila da to nije za mene. Jesam roker u duši, ali bliža sam kantautorskoj liniji. Također, pamtim i koncerte po Japanu - prisjeća se Jadranka. Uvijek je, dodaje, pripadala meditativnoj strani svijeta i istočnjačkoj filozofiji. Njena majka je voljela japansku kulturu i Jadranka je to od nje naslijedila. Stojaković: Jedna od naših najboljih kantautorki - Japanci su mi pomogli da napredujem, pogotovo u tehničkom smislu. Sve sam sama radila i onda sam ih zvala tek na kraju da dođu i pogledaju urađeno. Oni su me naučili kako da upotrebljavam kompjutersku grafiku. Također, u Japanu sam se družila s mnogim poznatim svjetskim muzičarima - govori Jadranka o svom životu u Japanu. Kada je nedavno gostovao u Banjoj Luci, Željko Joksimović je posjetio Jadranku, ističući da je ona prva u jugoslavenskoj pop muzici upotrijebila popularne „trilere". Jadranka se na to smije i kaže: - Ne znam da li sam bila prva, ali sam mnogo slušala Himzu Polovinu i voljela sam ono što je on radio. A meni je bio i prirodan taj sevdah. To mi je ostalo od babe Dalmatinke, odnosno od italijanske „veze", koja mi je došla preko nje. Sve se to u meni pomiješalo i taj triler je izletio - ističe Jadranka. Način života Njena energija, koja je ne napušta, skup je, kako kaže, životnih iskustava, načina života i susreta s različitim ljudima. - U mojoj porodici niko se nije bavio „normalnim" poslom. Svi smo bili kreativno usmjereni. Mnogo mi je pomogla činjenica da sam odrasla u multinacionalnoj porodici i da sam učena kosmopolitizmu. Majka me naučila da uvijek budem iskrena - naglašava Jadranka. Prvo sjećanje na djetinjstvo Jadranka Stojaković kaže da je njeno prvo sjećanje na djetinjstvo - Jadransko more. Brat od majke ju je, priča, jedno jutro stavio na brodicu i poveo na pecanje. - Još nije svanulo. Tada sam već svirala usnu harmoniku, a on mi je rekao da je ponesem, jer se ribe bolje love ukoliko neko svira. Ja sam svirala, a on je izvlačio mreže. To je bio moj poziv suncu da izađe - prisjeća se Jadranka. Nisam se nadala da će potres ovoliko trajati Kada je neko pita za društveno-političke prilike, Jadranka Stojaković samo odmahne rukom i kaže: - Šta bih sve radila da nisam bolesna! Sve bih prevrnula! Naravno, ima dobrih i pametnih stvari i ljudi, ali se nisam nadala da će potres ovoliko dugo trajati. Ako ti prijatelji kažu da im je lakše bilo za vrijeme rata nego sada, onda je sve jasno - kaže Jadranka. Kemo i Arsen Sa sjetom se sjeća dvojice velikih pjevača koji su preminuli ove godine - Kemala Montena i Arsena Dedića. Smatra da nijedan od njih nema niti će imati dostojnog nasljednika. - Njihove duše provijavaju kroz nas koji smo s njima živjeli u istom vremenu. Dio njihovog iskustva, duše i druženja ostaje sa mnom kao vječni pečat. Niko se ne može poistovjetiti s njima. To su bili originali na koje će možda nekada neko ličiti, ali niko neće biti kao oni - ističe Jadranka.

Ostale vijestiArhiva