Krajem mjeseca, 28. i 30. septembra, u Zagrebu i Beogradu bit će održani koncerti posvećeni legendarnoj bh. grupi „Indexi i prijatelji - Da sam ja netko“ .
„Indexi i prijatelji“ muzički je projekt autora i producenta Tomislava Kašljevića, koji se pred rasprodatim dvoranama od 2007. godine održava u gradovima regiona u znak sjećanja na veliku bh. grupu „Indexi“ te na njene preminule članove Davorina Popovića, Slobodana Bodu Kovačevića i Đorđa Kisića.
Među muzičarima koji su u projektu od njegovog početka je Fadil Redžić (69), basista „Indexa“ te kompozitor hitova poput "Bacila je sve niz rijeku", "Moja Hana", "Ispili smo zlatni pehar" i drugih...
Veliko interesiranje
Fadilova adresa stanovanja već duži niz godina je u Atlanti, dok ljetne mjesece uglavnom provodi u Sarajevu i na Jadranu.
- Nadam se da će interesiranje i ove, kao i prethodnih godina, biti veliko – kaže Redžić za „Dnevni avaz“.
Kako Vi objašnjavate da interesiranje za „Indexe“ ne jenjava uprkos tome što se i vrijeme i publika mijenjaju?
- Ne znam... A i neke druge grupe su aktivne... Pada mi sada na pamet „Parni valjak“, „Plavi orkestara“... Možda je kod starijih to malo žal za vremenima njihove mladosti, a neki su možda taj odnos prenijeli namlađu generaciju.
Ove godine „Indexi i prijatelji“ neće biti održani u rodnom gradu, u Sarajevu.
- Tomo Kašljević je šef projekta i to njega treba pitati. Vjerovatno tu ima i nešto matematike. Meni je žao što još nismo bili u Skoplju. Ljudi ne znaju šta znače te priredbe, recimo koliki procent ide na autorske honorare, koliko na dvorane... Ljudi samo računaju - karta košta toliko, prodato je toliko, i to je u džep. Ta matematika nema apsolutno veze. Biti u plusu u ovom poslu, to je uhvatiti se za bradu. Tako je bilo i prije. „Bijelo dugme“ je na vrhuncu slave znalo napuniti Skenderiju i biti u minusu. I, naravno, da mi je žao što ove godine nismo u Sarajevu. To je odličan projekt.
Šta je za Vas najemotivnije na koncertima „Indexi i prijatelji“?
- Najviše me gane kad sviramo Bodinu instrumentalnu kompoziciju „Ostrvo“. Pobudi mi neke emocije i onda mi je teško obuzdati to, tu me uhvati kriza. I na pjesmi „Davoru“.
Koliko ste Vi pjesama za „Indexe“ potpisali?
- Imam, vjerovatno, prijavljenih stotinjak pjesama. Tu ima dosta za potrebe televizije. Ne znam ni koliko smo mi pjesama snimili, ali jedan solidan broj od toga su ili moje ili zajedno s Bodom.
Stari prijatelji
Živite u Americi, i kako Vam se čini Sarajevo kada dođete?
- Ljudi s kojima se ja srećem su moji stari prijatelji, kolege... Nešto su deblji, ćelaviji, ali su to isti ljudi. Imaju iste stavove, nisu ih ove promjene promijenile. Ostali su oni što su bili, a mislim da se i ja u to mogu ubrojati.
Čuvaju li, prema Vašem mišljenju, Sarajevo i BiH adekvatno uspomenu na Davorina Popovića?
- Jednom sam se zadesio u nekom čudnom dijelu grada gdje sam tražio neki građevinski materijal, i tamo sam vidio ulicu Davorina Popovića (općina Ilidža, op. a.). To mi je bilo ironično. On vjerovatno nikad nogom nije stupio u taj kraj.
Dino Merlin je šampion
Kako Vam se čini današnja muzička scena BiH?
- „Letu štuke“ rade veoma lijepe stvari, „Dubioza kolektiv“. Laka je super. Njegova jednostavnost u muzici i izuzetni spotovi. Da ne kažem Dino Merlin. On je šampion svijeta. On bi mogao i Bregovića podučiti kako se radi taj posao.
Dolazimo sa svih strana
- Glomazan je projekt „Indexi i prijatelji“, puno ljudi je uključeno i veliki su troškovi. Nije jednostavno, dolazimo sa svih strana svijeta, avionske karte, hotelski troškovi... – govori Redžić.

Ostale vijestiArhiva