Legendarni muzičar Dušan Kojić Koja, frontmen kultne grupe “Disciplin A Kitschme”, u Beogradu je sa dva koncertna nastupa promovirao novi singl "Zaboravili rokenrol", kojim je, ujedno, najavio novi album. Vječiti zaljubljenik u rokenrol i čovjek koji se bori protiv neukusa govorio je za “Dnevni avaz” o novom albumu, prošlim vremenima, svom buntu te ostalim zanimljivim temama. Isto i bučno - Novi album grupe “Disciplin A Kitschme” zove se “Opet.” Svaki naš album je drugačiji od onih prije, uvijek ima nešto novo što se na pređašnjim albumima nije moglo čuti, pa je tako i sada to slučaj. Naravno, i dalje, baš kao i prije 35 godina, ima onih koji to ne mogu da primijete. Jednostavno im je to sve stalno isto i bučno. Za njih smo već imali pjesmu na prošlom albumu, koja kaže: “Ako ti je glasno, da pojačam još malo” – govori Koja. Krenut ćete i sa promotivnim aktivnostima. Možemo li Vas očekivati i u BiH? - Naravno, sa zadovoljstvom ćemo obići BiH, sve dijelove. Ono što za sada znam jeste da smo 3. jula na “OK Festu” na Tjentištu. Nedavno je objavljen i spot za novu verziju pjesme “Neukusu treba reći NE”, u saradnji s Dječijim horom “Čuperak”. Kakva je bila saradnja s najmlađima? - Djeca su uvijek zanimljiva, jer se ne libe da kažu ono kako jeste, kao i da dožive muziku kao svojevrsnu igru, kao nešto što ih zanima. Ova grupa uvijek je imala djecu različitog uzrasta kao publiku. S horom “Čuperak” nastupio sam i uživo na Dječijem festivalu u Pančevu, a i odlično smo se proveli u studiju pri usnimavanju ove verzije pjesme. Često Vas dožvljavaju kao buntovnika, protiv čega je Vaš bunt najviše okrenut? - Nisam ja to nešto posebno isticao, ljudima se tako čini. Pjesma grupe “Disciplin A Kitschme” pod nazivom “Bunt”, također, ima za temu pobunu protiv okoline koja nas okružuje te kolotečine, koja je danas sve brža, toliko da će jednom prestići i samu sebe. Taj moment čekam. Imate impresivnu muzičku karijeru, kako se osjećate kada se osvrnete iza sebe? Ima li nešto za čim žalite? - Nema kajanja ni žaljenja. Dosta se značajnih stvari realno i desilo. Eventualno mogu da spomenem da bi, vjerovatno, bilo mnogo bolje da sam devedesetih, umjesto u Londonu, boravio u Njujorku, ali ne treba žaliti za tim. Meni je najbitnije da sve svoje ploče mogu i danas da čujem i da one meni i drugima zvuče relevantno. To je velika stvar. Koja Vas sjećanja vežu za London i boravak tamo? - Boravak i funkcioniranje grupe u Londonu je dragocjeno iskustvo. Stečena su različita poznanstva, upoznate su različite životne priče, prvenstveno mislim na muzičare ili R'n'R autore, produbljena su saznanja o funkcioniranju muzičke industrije. Nažalost, devedesete nisu bile naročito plodonosne u kreativnom smislu, a ni danas se to ne može reći za britansku muzičku scenu. Mislim, rečenica: “Zaboravili rokenrol i otišli u šoping-mol” iz našeg najsvježijeg hita nastala je u Londonu kao opis situacije koju sam tamo zatekao prije dvije godine tokom jednog od boravaka u Londonu. Stvari se mijenjaju Kada uporedite vrijeme bivše države i ovo danas, kada se bezbrižnije živjelo? Danas imamo sve veći problem i sa sigurnošću? - Bezbrižno je možda neko tada živio, ali mnogi ni tada nisu mogli da se spoje, da tako kažem. Naravno, sada je mnogo gore, stvari se mijenjaju. Kod nas smo vidjeli kako, a mediji tu mnogo doprinose. Ako po medijima imamo pošast u najrazličitijim oblicima, počevši od nasilja i krvi, po crtanim filmovima za djecu pa nadalje, ne treba se čuditi kad se nešto tako desi i na ulici. U nizu loših stvari koje nam se u posljednje vrijeme dešavaju, ima li nešto da Vas je prijatno iznenadilo? - Uvijek me raduju koncerti i aktivnosti grupe “The Rolling Stones”. Također, Sli Stoun (Sly Stone) dobio je svoj novac na sudu poslije toliko decenija. Eto, to je lijepa vijest. Šta biste savjetovali mladim muzičarima, talentiranim ljudima, s obzirom na to da turbofolk dominira, programi realnosti obaraju rekorde gledanosti? - Mislim da će to jednog trenutka dosaditi ljudima, a mladi i talentirani samo trebaju da istraju, da se strpe i sačekaju, kako se i kaže u našoj pjesmi “Samo Disciplina”. Odakle crpite pokretačku energiju u muzici i životu? - Da vam kažem, osim sviranja i muzike, ništa me drugo i ne zanima, zato i kukam nad planetarnom propašću rokenrol izraza i njegovim pretvaranjem još malo pa u muzejsku vrijednost. Šta najviše zamjerate našem društvu? Postoji li ijedan superheroj, tipa Zelenog Zuba, koji bi imao snage da nas spasi od učmalosti, kulturnog i muzičkog potonuća? - Društvo nikako da se pokrpi, evo, već 20 i kusur godina poslije raspada Jugoslavije i nasilnog uspostavljanja kapitalizma te je tako ovo idealno tlo za najrazličitije mahinacije. No, s obzirom na to da i dalje postoje zemlje u kojim, naprimjer, i dalje žena ne smije sama na ulicu da izađe ili gdje se ljudi osuđuju na smrt zbog pogrešnih riječi, mi bismo ovdje trebali da budemo sretni, to je poruka koju našem društvu šalju neki. Dobro je da se Zeleni Zub, koji je u međuvremenu postao Crni, zavrti tu i tamo po medijima, da nove generacije shvate da može i drugačije da se misli, a ne onako kako im se servira. Odbijene ponude U našim krugovima se sve više čuje kako protekli ratovi i siromaštvo utječu na neke društvene anomalije. Mislite li da je to samo opravdanje ili je zaista tako? - Ne, sigurno jeste tako, ali ima i takvih koji to koriste kao opravdanje za svoje greške. Da li biste se upustili u izlete izvan muzike, u smislu filma ili nečega sličnog? - Imao sam neke ponude da uđem u neka gradska tijela, koje sam sa zadovoljstvom odbio. Neće moći. Na filmu sam se pojavio nekoliko puta glumeći. No, više volim da napravim muziku za film, pozorište, TV. Volim da radim namjensku muziku, to mi je uredu. Kompletan neukus Šta je za Vas danas neukus i u muzičkom i u društvenom smislu? - Znači, toga je, zaista, mnogo, i to ne samo kod nas nego planetarno. To mi nekako sve ide zajedno, rijaliti, glupi, ali opasni političari, nove besmislene lažne buntovne grupe, GM hrana, zabrana pušenja… Sve je to kompletan neukus. Jedva čekam da se praznici završe Godina je na izmaku, kako planirate da provedete praznike? - Dakle, s obzirom na to da imam tu privilegiju da nisam stalno zaposlen, meni nijedan datum, praznik, rođendan ili neka slava ne predstavljaju nešto naročito. Upravo suprotno, jedan sam od onih koji jedva čekaju da se praznici završe i da ponovo sve počne da funkcionira. Slušam fank Osim svog muzičkog idola, šta volite poslušati za svoju dušu? - Slušam fank sedamdesetih, od toga se nikad ne umorim.

Ostale vijestiArhiva