Uprkos brojnim opterećenjima i problemima iz prošlosti koji im otežavaju rad, uposlenici Rudnika soli d.d. Tuzla, tokom 2015. godine ostvarili su rekordne proizvodne rezultate u poslijeratnom periodu, iscrpivši 2,8 miliona kubika slane vode.
Time su prebacili godišnji plan za 2,5 procenata, što je unijelo dodatnu dozu optimizma u rudnik koji je jedan od simbola grada Tuzle, ali i šire regije.
"So se na ovim prostorima dobivala i mnogo prije srednjeg vijeka iz kojeg datiraju prvi pisani podaci o tome. Salines na latinskom znači grad solana, a svoj današnji naziv, Tuzla je dobila tokom perioda osmanske vladavine, jer tuz na turskom jeziku znači so. U periodu austrougarske vlasti, tačnije 1885. godine počinje industrijska eksploatacija soli", pojašnjava dr. Amir Sušić, direktor rudnika.
Slijeganje tla
Usljed višedecenijskog nekontroliranog crpljenja, došlo je do slijeganja terena u centru grada, a da bi se to zaustavilo, izvršila su se planska potapanja jama u Tušnju. Zbog zatvaranja određenih jama i prestanka eksploatacije na lokalitetu slanih bunara, iznad današnjih Panonskih jezera, neki misle da je i rudnik zatvoren. Međutim, on sve vrijeme neprekidno radi, što zahtijevaju potrošači za koje se proizvodi. Voda iz jezera Modrac dovodi se do Tetime, izvan grada, na obroncima planine Majevice, gdje otapa kamenu so, a slanica se uz pomoć pumpi dalje transportuje za tri potrošača, a to su "Solana", "Šiše džam", fabrika sode Lukavac i "Panonika" za Panonska jezera u ljetnom periodu.
Sušić nerijetko studentima na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli, gdje predaje, objašnjava kako je dugogodišnje nekontrolirano crpljenje slane vode iz ležišta uzrokovalo deficit čvrste mase, a samim tim i slijeganje terena na površini, u krugu od pet kilometara kvadratnih. Ovaj je slučaj, ističe naš sagovornik, poprimio razmjere ekološke katastrofe, a tonjenje je na nekim mjestima u gradu veće od 15 metara, zbog čega su proteklih decenija, srušene stotine individualnih i desetine javnih objekata u centru grada, a raseljeno je oko 10.000 stanovnika.
"Nažalost, sada su sve te štete pale na teret Rudnika, dok su se u bivšoj Jugoslaviji namirivale iz određenog fonda, kojeg više nema. To su višemilionski procesi i oni mogu ugroziti poslovanje rudnika, koji ima perspektivu zahvaljujući našim potrošačima. Radeći za njih, ostvarili smo rekordnu proizvodnju, koju ćemo zbog izraženih potreba 'Šiše džama', u narednoj godini povećati", izjavio je Sušić.
Rudnik ima budućnost
Prema njegovim riječima, opterećujući su i dugovi za električnu energiju nastali tokom i nakon ratnih zbivanja kada je rudnik također morao raditi. U suprotnom je, podsjeća Sušić, mogla biti ugrožena sigurnost stanovništva i grada, jer je moglo doći do naglog obrušavanja dubokih jama.
"Zbog tih opasnosti, slana voda se bacala, ali se morao održavati njen određeni nivo. Dug za električnu energiju uspjeli smo smanjiti na 160.000 KM, ali kamate su 2,5 miliona KM. Nadamo se skorom reguliranju dugova i otpisu kamata, o čemu smo vodili razgovore u Vladi Tuzlanskog kantona i Federalnoj vladi, kao i o finansijskoj konsolidaciji", navodi on.
Bez obzira na navedene prepreke u vidu dugova i odšteta, rudnik ima proizvodnu budućnost, u koju su, prema tvrdnjama direktora, proteklih mjeseci investirali blizu 4,6 miliona KM vlastitih sredstava za nove bušotine, rekonstrukciju transportnih sistema i izgradnju novih cjevovoda, te izgradnju novih rezervoara slane vode.
Osim navedenih investicija, u narednom periodu u planu su istraživanja soli na lokalitetu Rasovca.
"Određene procjene govore da bi se eksploatacija u Tetimi mogla vršiti još narednih 40 godina. Računajući na dozvole i infrastrukturu na nekom novom lokalitetu, pravo je vrijeme da se krene sa istraživanjima na Rasovcu, gdje postoji velika potencijalnost", smatra Sušić.

Ostale vijestiArhiva