Iako su uveliko trajale pripreme za koncert "Indexi i prijatelji", koji je zakazan za 21. mart u beogradskom Sava centru, Dado Topić našao je vremena kako bi dao intervju za "Dnevni avaz". Dado je vrlo emotivno govorio o svojoj dugogodišnjoj karijeri, a osim toga, otkrio je šta ga čini sretnim te šta za njega znači priča "Indexi i prijatelji", koju već godinama uspješno njeguje producent Tomislav Kašljević. Vjerni i lojalni - Žao mi je da Tomo sam sudjeluje u očuvanju imena i svega što su radili "Indexi". Bilo bi logično da su u ovoj priči prisutne još neke institucije, kulturne ili umjetničke, ali svakako ne bi smio biti on sam koji se brine o tome. Dakle, sve čestitke Tomi, koji nas okuplja već godinama i uspijeva da održi tako zanimljiv i vrlo važan muzički projekt. "Indexi i prijatelji" postaju tradicija, koja se iz godine u godinu obnavlja, ali sa pravim razlogom. Kako godine prolaze, vidimo da "Indexi" ne prolaze. Oni su ostavština ljudima koji su ih voljeli i ljudima koji su ih zavoljeli nakon ovih koncerata. Tako da je to velika stvar i svakako zaslužuje više pažnje – kazala je ova rok legenda. S kakvim emocijama dočekujete ovaj koncert? - Najljepše u svemu tome je duh ili, rekao bih, kolektivno uživanje u koncertnoj izvedbi i ono vrijeme koje provodimo u pripremi koncerta, kad su probe i kad se svi ponovo nalazimo na jednom mjestu. To su uglavnom iste generacije muzičara, velika imena, ali svi zajedno na bini cijeloj toj priči dajemo jedan mnogo širi okvir, koji publika doživljava na specifičan način, jer je sam broj izvođača na bini fantastičan. To se ne događa ni na jednom drugom koncertu. Imena okupljena u priči "Indexi i prijatelji" vjerna su i lojalna ovom projektu, to je ono najljepše. Nadam se da će ova koncertna turneja potrajati još veoma dugo. Mogu li se ponoviti "Indexi"? - Kada govorimo u nekom kontekstu umjetnosti, kulture i kad je tu muzika glavni medij, teško da se tako velika stvar dogodi ponovo. "Indexi" su posljedica jednog vremena, trenutka u historiji ovih prostora. Kako god govorili o tim lijepim vremenima i vremenima "Indexa", dobro je nadati se i poželjeti da se takva vremena ponove. Ne samo zbog umjetnosti i kulture nego zbog ljudi, koji zaslužuju ispunjeniji, sadržajniji život pun motiva, nade, nekih vizija o lijepome. Moja intimna želja je da se bar dio toga vrati, da nove generacije osjete tu sadržajnost, bogatstvo i dozvoljenu ljubav prema umjetnosti i kulturi, koja se tada dešavala, a sve to zahvaljujući "Indexima", ljudima koji su, praktično, posvetili svoje živote tome i dali ono najljepše što su imali. Kada govorimo o tim prošlim vremenima, žalite li za njima? - Ta prošla vremena u mom i u životima ljudi moje generacije stvarno su nosila atribute ispunjenosti, ideje o tome da čovjek može oblikovati svoj život i donositi odluke, koje ga vode nekim dobrim putem. No, postoje ljudi koji prošlim vremenima uvijek daju drugu definiciju, na bolesni i subjektivan način i izvlače iz konteksta samo ono što njima odgovara, ovisno o tome šta predstavljaju u društvu, kakvu ulogu imaju. Neću reći da ljudi glume nego odrađuju tu ulogu u svom životu. Često imamo interpretacije prošlog vremena s nekim negativnim predznakom zato što to ljudima odgovara ili na neki način uspijevaju to materijalizirati i izvući neku korist iz toga. Vrlo je teško pronaći ono zrno objektivnosti i prikazati prave vrijednosti. Ljudi nisu zahvalni, jer su ranije mogli završiti doktorate i magistrirati na fakultetima bez velike količine novca, dok danas znanje morate platiti. Mogli su ići u školu doživotno, ako su htjeli, imali su nevjerovatne privilegije, nisu plaćali doktore i zdravlje, bila su im otvorena vrata cijelog svijeta, mogli su da putuju i svijet im je bio na dlanu. Danas je važno samo koliko imate novca i koliko ste poslušan robot u igri nekih bankarskih lobija, koji određuju kako živite, koliko ćete živjeti i koliko smijete znanja imati. A šta je sa mladim ljudima, kojim vrijednostima se oni vode? - Vjerujem da će mlade generacije, koliko god život bio takav kakav jeste, uvijek pronaći neku marginalnu crtu po kojoj će hodati i ostvarivati svoje snove, jer zato postoje život i mladost. Dozvoljeno i nemoguće Jesu li se ljudi prestali istinski radovati malim stvarima? - Nevjerovatno je da smo mi, ljudi koji još imaju dovoljno motiva i želje da analiziraju život koji vide svojim očima, prihvatili ulogu onih koji ponovo istražuju neki svoj identitet. Ništa nije obećavajuće, ništa ne nosi zrno nade ili bar viziju nekog života koji bi jednog dana mogao biti ljepši i ispunjeniji. Kao da je sve dozvoljeno, ali ništa nije moguće ostvariti. Imate disharmoniju u životu u poređenju sa prošlim vremenima. Nikako da spojite neke svoje želje s onim što realnost nudi. Zato su ljudi opterećeni i nemaju vremena da opažaju svijet i uživaju u lijepim stvarima koje se u njemu dešavaju. Vizija o jednom ljepšem životu, ljepšem sutra, kao da se izgubila u tom traženju svog mjesta na svijetu. To je ono što može da frustrira i izdvoji čovjeka od onih lijepih stranica života. Životni ideal Šta je to što Vas najviše čini sretnim? - Vjerujem da je sudbina ljudi da u životu traže dobro, da primaju dobro i da daju dobro, da se klanjaju istini i da budu iskreni i pošteni. U moralne i etičke vrijednosti treba uložiti svoju energiju, jer ako tako živite, onda ostvarujete onaj životni ideal, a to je da je čovjek rođen kao dobro i časno biće i trebalo bi tako i ostati. Autobiografije velikih muzičara Otkrijte nam aktuelne muzičke projekte na kojima radite? - Poznato je da su džez muzičari vrhunski umjetnici. Džez je kao klasika, vrlo bogat, ispunjen, treba mnogo znanja, razumijevanja i trenutno se time bavim. Čitam određene autobiografije velikih muzičara, gledam koliko tu ima onog što je blisko meni i pokušavam s nekim ljudima realizirati nešto novo. Radimo produkciju koja je vrlo blizu džeza i vidjet ću koliko sam u svemu tome uspješan. Ako nakon svega toga,ostanu neki tonski zapisi, bit ću vrlo sretan da to ponudim ljudima. Sarajevo mi je u srcu Kada se vidimo u bh. prijestonici? - Bilo bi dobro da se turneja "Indexi i prijatelji" nastavi u Sarajevu. Za neke ozbiljnije koncertne aktivnosti, još ne znam, jer se radi o studijskoj produkciji koja vezuje mnoga imena. S obzirom na to da su to ljudi s različitih strana svijeta, bilo bi veoma teško i skupo dovesti ih na jedno mjesto da zajedno odsviramo koncert, ali Sarajevo mi je u srcu pa, ako se ikad desi tako nešto, bit će mi zadovoljstvo. Sve počinje u porodici - Uvijek sam poštovao tradicionalne vrijednosti koje potječu iz porodice. Tu ste sretni, ostvarujete zadovoljstvo dok gledate kako vam djeca rastu, kojim putem odlučuju da krenu u životu, koliko ste vi dobro utjecali na njih, da budu pošteni, dobri, da osjećaju i budu svjesni da je najveća ljudska vrijednost biti socijano angažiran, na bilo koji način. To znači imati tu potrebu da opažaš i shvataš druge ljude oko sebe i da si uvijek spreman da im pomogneš. To su vrline svakog čovjeka i na tome bi svaka generacija morala da poradi. To sve počinje u porodici. Dobro stvara dobro, a loše rađa zlo – kaže Dado Topić.

Ostale vijestiArhiva