Određeni zamah koji smo u posljednjih godinu dana doživjeli kada je u pitanju put ka Evropskoj uniji, čini se kako će ponovno po dobrom, starom bh. receptu rezultirati bolnim prizemljenjem.
Naime, iako predaja zahtjeva za članstvo predstavlja više tehničku i formalnu stvar, u BiH je ponovno probudila nadu kako će “balkanizacija” napokon ostati iza nas, a kako ulazimo u fazu “europeizacije”.
Međutim, kako stvari sada stoje, od nekog bržeg puta ka Uniji neće biti ništa jer naši političari nisu se udostojali riješiti niti četiri preduvjeta kako bi nam zahtjev bio kredibilan, a kamoli što drugo, piše Dnevni list.
Za vidljiv napredak u provođenju reformi, usklađivanje SSP-a, usklađivanje mehanizma koordinacije te objavu rezultata popisa stanovništva imamo još samo dvadesetak dana ako želimo sanjati o kandidatskom statusu 2017. godine.
S obzirom kako ova pitanja bukvalno nismo uspjeli riješiti posljednjih 20 godina, razloga za optimiran baš i nema.
Uvjeti “na čekanju”
Iako sam popis stanovništva kao takav nije bio jedan od formalnih preduvjeta za kredibilnost zahtjeva, jasno je kako bez objavljivanja rezultata nema niti milimetra pomaka na europskom putu.
Toga su itekako svjesni naši vlastodršci, ali dogovora oko ovog pitanja nema. Nadalje, ukoliko ćemo gledati iz “optimističnog kuta”, prilagodba SSP-a i prihvaćanje principa tradicionalne trgovine moglo bi biti okončano 28. aprila na posljednjoj rundi pregovora između Evropske komisije i BiH.
Iako određenih pomaka ima, još uvijek je neizvjesno hoće li predstavnici Evropske komisije prihvatiti da se parcijalna prilagodba odvija u razdoblju od pet godina.
Uz to, još uvijek predstavnici RS-a nisu prihvatili (barem javno) stavove pregovaračkog tima BiH pa bi i tu moglo doći do problema i zastoja. Iako su nakon posljednjeg sastanka predstavnika državne i entitetskih vlasti oko usklađivanja mehanizma koordinacije, svi zračili toliko potrebnim optimizmom, i ta priča je posljednjih dana zamrla.
Od uklađene verzije nema ništa, svatko ima svoje stavove i primjedbe, a vrijeme nam neupitno ističe. I konačno, iako treba priznati kako pozitivnih pomaka kada su u pitanju ekonomske reforme ima, to nije niti izbliza vidljivo u životima običnih građana.
Sve dok to ne bude tako, priču o reformama i napretku možemo nazvati demagogijom, populizmom i sličnim pojmovima.
Rokovi
Ono što našim vlastima mora biti jasno jeste kako sve pobrojano moramo riješit najkasnije do početka maja, kako je to kristalno jasno kazao Johannes Hahn, evropski povjerenik za politiku susjedstva i proširenje EU, prigodom posljednje posjete Sarajevu.
Hahn je objasnio i zašto je to tako – bez ispunjenja uvjeta nema nikakve priče o napretku na putu ka EU, ukoliko se pak uvjeti ne ispune do kraja travnja ili početka svibnja cijeli proces se minimalno produljuje za pola godine jer slijedi ljetna pauza, nakon toga tek eventualna rasprava o BiH, slanje upitnika, “avis” Evropske komisije pa tek onda eventualno kandidatski status.
Prema tome, imamo tek dvadesetak dana riješiti probleme koji nas sputavaju posljednjih 20 godina ukoliko želimo nastaviti pozitivan zamah kada je u pitanju put ka EU.
Ukoliko se to pak ne dogodi, cijeli proces bi se mogao produljiti za mnogo više od pola godine, jer slijede lokalni izbori, neminovna zapaljiva retorika jer se izgleda u nas politika drugačije niti želi niti zna voditi i nemogućnost bilo kakvog dogovora do okončanja izbora.
Dakle, u takvom razvoju događaja, određene dogovore možemo možda očekivati samo u 2017., jer su 2018. na redu opći izbori, kada u BiH sve staje, svi se žele pokazati kao najveći nacionalisti, zaštitnici interesa naroda, “veći katolici od Pape”, nakon toga višemjesečne trakavice oko formiranja vlasti…

Ostale vijestiArhiva