Zala Đurić-Ribič, kćerka Branka Đurića i Tanje Ribič, dokaz je da jabuka ne pada daleko od stabla, pa je tako lijepa dvadesetogodišnjakinja uveliko u muzičkim, ali i glumačkim vodama. Oba roditelja odlični su komičari pa je od njih, ističe, naslijedila smisao za humor. Njena majka Tanja predstavljala je Sloveniju na Evroviziji 1997. godine s pjesmom Saše Lošića Loše, koju i sama Zala često zapjeva.
Prije nekoliko godina njena pjesma „Šele zdaj“, za koju je sama napisala tekst, dok joj je muziku komponirao otac, bila je hit u Sloveniji. Osim toga, dobila je uloge u filmovima „Nika“, „Traktor, ljubav i rokenrol“, „Kajmak i marmelada“, u seriji „Naša mala klinika“, statirala u filmu „U zemlji krvi i meda“ Anđeline Đoli (Angelina Jolie) i vrlo često govori da je na audicije nikada ne vodi tata Đuro.
Danas Zala živi u Njujorku i studentica je prestižne glumačke akademije „Herbert Berghof Studio“, a audiciju za upis prošla je iz prve.
- Slovenija je dovoljno mala da sam je prebrzo skontala, pa sam odlučila skupiti snage i lutati malo po svijetu. Što da ne, dok sam mlada i imam tu mogućnost. Život i tijelo su moj guru, zato samo slušam intuiciju, uživam u putovanju i ostavljam prostor za iznenađenja - kazala nam je Zala iz svog novog doma u Americi.
Trač i ljubomora
Šta Vam nedostaje iz evropskog života, a na šta ste se lako naviknuli u Americi?
- Kafu moram naručiti kao Amerikanac, ali zato je volim popiti kao Balkanac. Oni svi žure s kafom, ali ja volim polako. Moraš stajati iza onoga što kažeš, trebaš imati samopouzdanja i biti baš jak. U isto vrijeme moraš biti dovoljno suptilan i otvoren i u njihovom brzom američkom tempu ne zaboraviti unutarnji mir i male radosti.
Glumite, pjevate, bavite se modelingom... Kada bi Zala snimila duet s tatom, o čemu bi govorio?
- Ne bavim se više modelingom. Pišem pjesme i poeziju, pa je tako prvih dana septembra svjetlo dala ugledala moja prva knjiga s naslovom „Zbrka poezije“. A kada bih snimila pjesmu s tatom, to bi bila harmonija. Bit će i to, sve u svoje vrijeme. Za sada smo oboje opterećeni previše, a prava muzika dolazi u miru. Inače, sve pjesme, osim moje posljednje, tatine su melodije s mojim riječima.
Pažnju medija u regionu privlačite kao Đurina kćerka. Prija li Vam to?
- Tata me već kao malu naučio da je pažnja nuspojava, tako da se tračevima, oznakama i pažnjom medija nikada nisam opterećivala. Bitan mi je moj rad. Moje jedino oružje će uvijek biti umjetnost. Ljudi mogu pričati šta žele, dok sam ja naoružana, mirna sam. Dobro, naravno da nije loše kada te ljudi pamte kao Đurinu kćerku, ponosna sam na to. Ali ne želim da se oslanjam na njegov rad. Zahvalna sam, povezani smo, pomažemo jednom drugom, ali još trebam biti svoja i samostalna.
Je li teško biti dijete slavnih roditelja i ide li Vam pomalo na živce da Vas stalno to pitaju?
- Bogami, nije to još neka slava za koju bih imala pravo da mi ide na živce. Sve je to slatko. A ja sam svakako propusna i ne dozvoljavam da me se dotaknu, najčešće, slovenski trač i ljubomora. Radujem se pozitivnim komentarima, s nekim negativnim rastem, ali one glupe komentare i ne čujem.
Jeste li onda imali nekih negativnih iskustava?
- Oznake. Ljudi imaju, nažalost, tu želju za beskrajnim označavanjem naroda. U školi sam bila stidljiva, s obzirom na to da sam Đurina kćerka, za njih je to bilo da sam arogantna. Bila sam vesela i glasno se smijala, često možda i ne baš u pravo vrijeme, i umjesto da mi profesor kaže normalno kao i ostalim učenicima, vikao bi na mene uz riječi: „Zašto tražiš pažnju, treba uvijek da nas podsjetiš na to da si iz poznate porodice?“ Ja zaboravim često da sam kćerka poznatog para, ali ljudi baš i ne. Ali to znači da su sami sebi stavili taj teret, to je njihov problem.
Miks jezika
Od koga dobivate više glumačkih, a od koga roditeljskih savjeta, mame Tanje ili tate Branka?
- Od oboje sam dobila prekrasne savjete, ljubavne, životne, sve... Mi smo kao jedno. Kod nas nema moje ili tvoje. Možda ću dobiti savjet od mame koji joj je tata rekao, no zaboravio je meni reći. Na istoj smo valnoj dužini, samo su, naravno, oni iskusniji. Njih dvoje su najbolji profesori, kakve mi u Njujorku ne mogu ponuditi. Možda i ne znaju, ali predavanja sam dobivala nesvjesno.
Je li tata Đuro isti ovaj Đuro kao na sceni? Je li strog otac?
- Pa naravno da je isti! Zato je i uspio jer je iskren. Samo tvoju iskrenu umjetnost ljudi mogu zavoljeti. Nije se opterećivao „moram biti smiješan“. Opušten je. Tako i u kući, ne opterećuje se da mora biti strog. Sasvim je opušten. Sada je najbolji glumac i najbolji tata, jer je iskren prema sebi, ali i prema svima ostalima. Ne valja ako se previše trudiš, to odbija ljude. On ih privlači.
Kada smo Vas pozvali za intervju, simpatično ste kazali da se čuvamo Vašeg govora na bosansko-slovenskom. Bolje Vas je Tanja naučila slovenski nego Đuro bosanski?
- Pa ipak sam rođena u Ljubljani, a u Sarajevo sam dolazila samo jednom godišnje. Ne bih ni toliko znala da moja nana nije bila toliko strpljiva i učila me. Tata je mislio da će uz mene naučiti slovenski. Na kraju, niti je on baš savršeno naučio slovenski niti sam ja savladala bosanski. Da budem iskrena, ipak je njegov slovenski bolji od mog bosanskog, ali moramo uzeti u obzir da je on došao u Sloveniju prije mene. On uvijek kaže: ''Nije bitno kako pričamo, bitno je šta pričamo.'' A ja ponekad napravim smiješan miks jugoslavenskih jezika pomiješanih s engleskim riječima, začinjenim italijanskim. Ali na kraju, svi se razumijemo.
I za kraj, šta pripremate u narednom periodu?
- Ovo ljeto bilo je val umjetničke produktivnosti za mene. Glumila sam u kratkom filmu, napisala mnogo pjesama i jednu čak snimila. Zove se „Lalalatino“, na engleskom je jeziku, tako da je mogu i ostale države bivše Juge i moji Amerikanci razumjeti. Snimila sam i videospot, ali izaći će tek najesen. Za moju „Zbrku“, koja je u knjižarama od 2. septembra, napravit ću neki poseban događaj, kao malo šou. A trenutno, osim pisanja pjesama, što me prati svakog dana, pišem i scenarij. Usto, kreću mi i obaveze prema školi u „HB Studio“.
U Ist Vilidžu se nahranim zeljanicom i jugoslavenskim pjesmama
Koliko Vas često porodica posjećuje u Americi?
- Samo me tata jednom posjetio u maju. I to čak nije došao zbog mene, nego zbog pozorišta gdje je imao „Đurologiju“. Došao je s mojim bratom Filipom. Poslije Njujorka, dio turneje sam i ja posjetila. Išla sam s njima u Los Anđeles, jer tamo imam dosta prijatelja, potom u Dalas i Atlantu. Super smo se proveli, ali nama nikada nije bitno gdje smo, već da smo skupa. Nedostaju mi mama i mlađa sestra, njihova ženska ljubav i pažnja. Ali često se čujemo. Mama mi je poslala moj omiljeni kristal, a ostalo im ništa ne tražim jer mogu ovdje nabaviti. Odem u kafanu u Ist Vilidžu i nahranim se zeljanicom i starim jugoslavenskim pjesmama.
„HB Studio“ pohađao i Džin Vajdler
„Herbert Berghof Studio“, koji je upisala lijepa Zala, pohađale su ili tamo držale časove brojne poznate holivudske face. No, zanimljivo je da je ovaj „HB Studio“ pohađao i jedan od najpoznatijih američkih glumaca i komičara Džin Vajdler (Gene Wilder), koji je prije nekoliko dana preminuo u 83. godini. Za ''HB Studio'' odlučio se nakon što je napustio englesku glumačku školu „Bristol Old Vic Theatre School“.

Ostale vijestiArhiva