Daniella, čiji je otac Bosanac, a majka Kenijka, priznala je da voli Bosnu i Hercegovinu, ali i da bi voljela otići u Keniju, državu u kojoj je rođena i u kojoj je provela prvih osam godina života.
"Za mene je Kenija jedna divna zemlja. Imam puno familije tamo i otkako sam došla u Bosnu 1997. nikada više nisam otišla, mada imam želju. Međutim, mislim da ako odem u Keniju, neću se vraćati nazad. Nostalgija", rekla je Daniella.
Jedna od najljepših Bosanki imala je veoma uspješnu manekensku karijeru, a u razgovoru za Klix.ba otkriva kako joj ta uloga nije imponovala jer u svijetu manekenstva, čisto da se izbjegne rasizam, na vrhu bude samo jedna crnkinja. Prisjeća se kako je veoma mlada otišla u Milano, gdje je željela ostvariti manekensku karijeru, ali je nakon nekoliko odbijanja shvatila da je najbolje da manekensku karijeru gradi na ovim prostorima.
"S modne scene sam se povukla zbog pojave nekih kvazimanekenki. Nisam htjela da se moje ime veže za njih. Smatrala sam da je najbolje da se povučem i započnem neku novu karijeru, jer manekenstvom se ne bih mogla uvijek baviti", rekla je Daniella.
Ubrzo nakon što je napustila modne piste kojima je šetala deset godina našla se u ulozi TV voditeljice. Daniella kaže kako ne voli rutinu i kako se pronašla u novinarstvu, jer opet radi zanimljiv i dinamičan posao. Svaki dan joj je drugačiji i priznaje da više voli rad pred kamerama.
Njeni televizijski počeci vezani su za redakciju informativnog programa, a priznaje da joj je taj početak zaista bio težak. Ipak, na to gleda kao na pozitivnu lekciju i sretna je, kaže, jer je imala podršku čelnih ljudi Federalne televizije.
"U ovoj zemlji loša reklama je najbolja reklama! Znala sam da ljudi prate svako moje pojavljivanje na televiziji i samim tim da smo gledani. Naravno da sam imala gafova, ali na početku nije lako. Najmanje deset ljudi stoji iza mene dok se emituje bilo koja emisija, a ja sam do sada u svakoj išla uživo. Naravno da je to utjecalo na mene, ljudsko sam biće, ali bih voljela da vidim kako bi se svi ti koji
su me prozivali snašli kada se upali crvena lampica iznad kamere i znaju da idu uživo, a čitaju sa telepromptera i uz to trebaju paziti na izgovor, dikciju i intonaciju. Svaki negativan komentar za mene je bio vjetar u leđa jer znam da me ljudi gledaju, a da ja moram biti jača", rekla je Daniella.
Prije godinu dana prešla je u sportsku redakciju čije je danas zaštitno lice. Ljubiteljica je sporta i priznaje da joj informativa baš nimalo ne nedostaje.
"Politika je kod nas toliko zamršena tako da mi je bolje u Sportskoj redakciji. Obožavam sport privatno i razumijem se u sport, tako da mi je definitivo draža Sportska redakcija. Prihvatili su me od prvog dana i mislim da smo sjajan kolektiv. S pjesmom dolazim na posao", rekla je Daniella koja potječe iz sportske porodice te je i ranije pratila sportska dešavanja.
Njeni roditelji imaju crne pojaseve u tekvandou, brat se bavi fudbalom, a ona je kao dijete uspješno trenirala atletiku i maštala kako će biti sportašica. Nekoliko godina se bavila i kick boxom, ali je nakon saobraćajne nesreće koju je doživjela prije dvije godine morala prestati trenirati. Ipak, ljubav prema sportu je jača te se danas sportom bavi rekreativno.
"Život bez sporta mi je nezamisliv. Porodično odemo na teniske terene i igramo tenis. Ja imam privatnog trenera i treniram najmanje tri puta sedmično. Kada imam težak dan na poslu ili sam nervozna, ljuta, za mene je trening spas jer on potiče hormon sreće i bolje se osjećam", rekla je Daniella.
Svojim najvećim uspjehom smatra to što se nije promjenila i što je ostala dobra osoba, objema nogama na zemlji, a saobraćajna nesreća u kojoj je zadobila teže povrede glave je mnogo utjecala na nju i promjenila je nabolje.
"Svaka nesreća koja nam se dogodi za naše je dobro. Ljudima je teško da se skoncentrišu na sadašnjost, uvijek misle o onome što su uradili, kako su mogli bolje i koje su posljedice njihovih djela. Ili se brinu o budućnosti, šta će raditi sutra, a to sutra možda nikada ne dođe. Tako da sam naučila da postoji samo sadašnji trenutak i da trebamo pokušavati biti bolji nego što smo jučer bili jer smo mi sami sebi konkurencija, a ne drugi ljudi", rekla je Daniella.
Iz svake loše faze u životu je izašla jača i kaže kako je neke od najvećih životnih lekcija izvukla iz ljubavnih veza.
"Smatram da je svaki čovjek koji dođe i prođe kroz naš život došao sa nekom svrhom. Ako ode, naučiš lekciju, a ako ostane onda zavređuje tvoje vrijeme. Smatram da je vrijeme najveći poklon koji možete dati čovjeku jer je to jedino što ne možeš vratiti", rekla je Daniella.
Na pitanje ko je Daniella Mijatović privatno, kaže:
"Jedna sasvim obična djevojka, možda malo više muškobanjasta. Ne volim gubiti vrijeme ispijajući kafe i tračajući. Rijetko ćete me vidjeti po danu da ispijam kafe. Radije ću otići na trening, tenis, u prirodu... Mnogo volim prirodu, šetnju... Ako je hladno onda sam kući, kuham, njegujem sebe, čitam knjige, gledam filmove, volim i noćne izlaske. Također mogo volim da putujem. Smatram da su putovanja veoma bitna za čovjeka. Naučiš kako druge kulture žive i koje su njihove vrijednosti. Bila bih vječiti putnik".
"Inspiriraju me svi ljudi čiste duše. Živimo u tužnoj sredini, ne volimo tuđi uspjeh i pljujemo naše ljude i njihov uspjeh, a kada odemo vani i kažemo da smo iz BiH dičimo se njima. Treba da se držimo zajedno jer smo na kraju svi mi ljudi, bez obzira na vjeru, naciju i boju kože. Svako ima svoju nafaku koju ti niko ne može oduzeti", poručila je Daniella.

Ostale vijestiArhiva