Zlatan Stipišić Gibonni (48) godinama je među omiljenim muzičarima koji s vremena na vrijeme stanu pred publiku u BiH. U Sarajevu je posljednji put nastupio 2011. godine i vijest da će se koncert “Oliver & Gibonni” održati 8. marta u Zetri digla je na noge armiju njihovih fanova. Ovaj sjajni spoj donosi više od tri sata svevremenskih hitova, ali to je samo djelić ovog ekskluzivnog intervjua. Popularnog Džibu vratili smo u vrijeme “Osmog putnika”, benda oštrog zvuka, kojeg je osnovao polovinom osamdesetih, zatim “Divljih jagoda” i nešto kasnije, u vrijeme kada je napisao “Cesaricu”. Gibonni je otac troje djece i čovjek koji iz gradske vreve najradije bježi na malo imanje pokraj Makarske ili u Velu Luku na Korčuli. Ističe da se raduje svakom novom susretu sa publikom, ali priznaje i da mir pronalazi daleko od scene i muzičkog studija. Dobra duša Najprije, dotaknimo se koncerta u Zetri. Pripreme se zahuktavaju, a publika odbrojava dane? - Mi, isto, odbrojavamo dane. To je koncert koji izuzetno veseli Olivera i mene. Evo, baš smo prije nekoliko dana razgovarali, obojica s veseljem iščekujemo dolazak u Sarajevo. Bit će nešto stvarno posebno. Otkrijte nam neke detalje, hoće li te večeri biti iznenađenja za dame? - Najprije želim reći da koncert sigurno neće trajati tri sata nego više zbog velikog opsega Oliverove karijere, koja traje od 1967. i u tih 50 godina nakupio se veliki broj odličnih pjesama. Te hitove on mora izvesti, a ni moja karijera nije kratkog staža. Većina Vaše publike slaže se da je u pitanju neponovljivi muzički događaj. - Imam dosta pjesama koje ljudi žele čuti. Veoma sam zahvalan što mnogi žele doći na koncert i slušati nas. Stalo nam je da to bude odlično i dat ćemo sve od sebe. Ne mogu sada reći koje ćemo pjesme svirati, jer i on i ja često sviramo po inspiraciji. Publika je naš treći član i o toj interakciji ovisi šta ćemo svirati. Ta spontanost na kraju uvijek ispadne najbolja. Vaš i Oliverov zajednički album “Familija” bilježi sjajan uspjeh. Hoće li imati nastavak? - Na koncertima da, ali nisam siguran da ćemo se usuditi ponovo raditi ovakvo šta. Za sada to nismo planirali, jer naša ponovna zajednička saradnja najviše ovisi o tome hoćemo li u budućnosti imati pjesme koje bi nas povezale na ovaj način. Ipak, nikad ne reci nikad, ko zna, možda se to ponovno desi. Postoji jedna veza imeđu Olivera i Vas za koju vjerujem da je svi znaju. To je pjesma “Cesarica”. - Na samom početku devedesetih, kada smo svi živjeli u nekim tmurnim i olovnim vremenima, meni se nekako otela ta pjesma. Nešto tako romantično, nevino, čak pomalo i naivno, prije toga nisam napisao. Pjesma kao da je došla iz nekog pradavnog vremena. Tada sam imao potrebu napisati jednu takvu, svijetlu i humanu pjesmu, možda kao nekakav balans stvarnosti, koja je bila veoma neromantična. Odmah se činila nekako nestvarna. Pokazao sam je pokojnom Zdenku Runjiću, on je bio veoma dobra duša, čovjek koji, čim bi namirisao talent, otvorio bi mu vrata. Predložio mi je da je pokažemo Oliveru. Od početka sam znao da je ja pjevati neću. Velika stvar Zašto kada Vam se činila tako nestvarno dobrom? - Pjesma počinje riječima: “Cilega života...”, a ja sam bio premlad da bih sa svoje 23 pjevao taj stih. Ne bih bio vjerodostojan u interpretaciji takvog teksta. Postoji li nešto što se ne zna o tom hitu? - Zanimljivost koju možda rijetki znaju je da sam, nakon nekoliko godina, upoznao jednog čovjeka, koji je tvrdio da je u Skoplju s Oliverom služio vojsku i da mu je u vojsci pokazao pjesmu, koju je Oliver, onda, njemu ukrao. Tog trenutka sam pomislio da je to neka skrivena kamera, koliko je to suludo zvučalo. No, s vremenom sam upoznao, u više navrata, ljude koji su tvrdili da su oni napisali tu pjesmu... Morski vuk uveliko je gradio karijeru u vrijeme kada ste Vi bili dijete, a danas zajedno osvajate publiku širom regiona. To nije mala stvar. - Iskreno, mislim da je velika stvar u bilo kojem zanimanju održati se dvije-tri sezone na samom vrhu. Recimo da si vrhunski košarkaš nekoliko sezona, to je velika stvar, a Oliver je već pedeset godina na vrhu. Svakog dana se nešto novo izmišlja, a ti si već pedeset godina najbolji. Nije to jednostavno. Mislim da u svakom zanimanju, ako je neko tako dugo izdržao na vrhu, zaslužuje da mu se čestita i skine kapa. Dijete grada Kako Gibonni provodi vrijeme u privatnom životu? - Urbano sam dijete, rođen na asfaltu u Splitu, živio sam neko vrijeme i u Sarajevu, Minhenu, Berlinu... Grad je meni prirodna sredina sa svim svojim osobinama. Zato mi je svaki grad jasan, gdje god otputujem, snalazim se. Ono što mi je oduvijek privlačno su neke manje sredine, gdje se svi ljudi pozdravljaju, gdje su okrenuti jedni prema drugima, ne zaključavaju vrata kuće i stana i imaju neki svoj mali svijet za sebe. Zbog toga, kad radim nešto kreativno, naprimjer pišem pjesme, volim ići u male sredine i tamo se odmarati. Dotaknimo se i nekih manje aktuelnih pitanja. “Osmi putnik” je bend s kojim ste osjetili scenu, bilo je to vrijeme postera i autograma, onoga što je danas selfi? - Meni je to vrijeme posebno ostalo u srcu, ne samo zato što sam onda bio mlad. Nekako je to bilo vrijeme kada su se ljudi više družili. Sjećam se kako smo se na rok festivalima, iako smo bili konkurencija, svi rado družili, posuđivali jedni drugima instrumente, dijelili sendviče... U svemu tome bilo je mnogo rok romantike. Tada te nešto odredi zauvijek, ja tako i dan-danas živim, pokušavam da svi u mom bendu budu ljudi iz te škole. Ne želim se okružiti ljudima koji su samo strogi profesionalci, to me nikad nije zanimalo. Ima to nešto bendovsko u meni i mislim da na prvom mjestu moraju biti prijatelji. Dobru atmosferu u bendu i publika lako primijeti? - To se osjeti u svirci i ne može se raspisati u notama, ali to svaki dirigent zna. Isto je tako i u sportu. Najbitniji je taj duh koji sam uspio zadržati iz tih vremena. Kakva Vas sjećanja vežu za BiH, Sarajevo, vrijeme kada ste bili pjevač “Divljih jagoda”... - Došao sam u Sarajevo sa jednim članom “Top liste nadrealista”, koji se ponudio da me poveze od Splita. No, mi smo putovali dva dana, zato što je morao stati u svakoj krčmi pored ceste. Došao sam kao zamjena Mladenu Vojičiću Tifi, što nije bio nimalo lak zadatak. Giboni u grupi "Osmi putnik" Tada sam bio pjevač koji još nije bio formiran do kraja, za razliku od Tife, koji je bio u životnom zenitu kao pjevač. Probao sam, iako mi nije bilo lako ući u njegove cipele. Nisam dugo izdržao, ali to je sve normalno. Zele voli da stvari ispadnu samo onako kako je on zamislio, a ja sam isto takav pa je bilo bolje za obojicu da smo se na kraju razišli. Muzička avantura “Osmi putnik” bio je hevi metal bend, a danas Vas slušamo u sasvim blažem žanru. Za šta biste to vezali, za mladalačku energiju, vrijeme u kojem je cvjetala popularnost new primitivs bendova ili za nešto treće? - Za mene je muzika nešto što bi trebalo biti avantura i uzbudljivo, nikako se ne bi smjelo stavljati u neke ladice. Kad to učiniš, ti si sebi automatski podrezao krila. Stavio si se u neke okvire iz kojih ne smiješ izaći. Ja to želim izbjeći na svaki način. Postoje ljudi kojima se ja divim i koji su to uspjeli, recimo Piter Gabrijel (Peter Gabriel), koji uvijek uspijeva biti drugačiji od onoga što se očekuje. I, recimo, Robert Plant, čija je solo karijera dosta potcijenjena u odnosu na ono koliko je stvarno bio hrabar. Ljudi, saradnje i razočarenja U intervjuima, Dragojević će za Vas uvijek reći: “Moj Džibo...” Kako Vi doživljavate starog Morskog vuka? - Olivera gledam kao velikog prijatelja. Naše familije su već prijateljski povezane, ali ni u jednom trenutku ne zaboravljam koliko je on veliki muzičar. Giboni i Oliver: Prijatelji i saradnici Upoznao sam u životu veoma mnogo kvalitetnih ljudi, ali s tim ljudima možda nisam uspio sarađivati, jer nisu bili toliko kvalitetni muzičari. Upoznao sam i ljude koji su bili veoma dobri muzičari, ali su me razočarali kao ljudi pa, onda, ni s njima nisam mogao. Kad se dogodi da je neko vrhunski muzičar kao Oliver i dobar čovjek, onda je to tako rijetko i onda daš sve od sebe da to između vas potraje. Od srijede do četvrtka Kakvu poruku šaljete onima koji 8. marta stižu u Zetru? - Trebali bi svi zajedno dobro ručati, uključujući Olivera i mene, jer će koncert dugo trajati. Početi će u srijedu, a završiti se u četvrtak. Želim zahvaliti svoj našoj publici, koji su dolazili na naše koncerte tokom svih ovih godina. Veoma sam svjestan i zahvalan na toj podršci i veselim se što ću doći nekoliko dana ranije u Sarajevo i što ću ostati još nekoliko dana nakon koncerta da se podružim sa mojim dragim prijateljima od davnih dana.

Ostale vijestiArhiva