Ovaj skromni mladić, koji je sa nepunih 28 godina, kao selektor, postao prvak Evrope s našim "Zmajićima", važi za jednog od najperspektivnijih trenera na Starom kontinentu.No, uspjeh ga, kako kaže za naš list, nije promijenio. Jedino ga brine to što podvig u Litvaniji nije donio poboljšanje stanja u bh. košarci, koja i dalje pati od istih boljki.Najveće bogatstvo- Ništa posebno se nije desilo. Imam iste prijatelje koje sam imao i prije, a vezan sam mnogo za obitelj. Jedino sam dobio šansu da upoznam neke ljude koji su velika imena u košarci, što i meni olakšava neki moj trenerski razvoj. Najveće bogatstvo je steći neka nova poznanstva, koja omogućavaju čovjeku napredak.Sam uspjeh u Litvaniji desio se nizom nekih sretnih okolnosti. U tom momentu imali smo vrhusku selekciju na okupu (Džanan Musa, Njegoš Sikiraš, Sani Čampara... op. a.). Volio bih da se to ponovi, ali konkurencija je nenormalno jaka. Jedino smo digli kriterije pa se danas šesto mjesto tretira kao neuspjeh iako je opstanak u A-diviziji bilo koje selekcije za nas podvig, jer je naša košarka i dalje opterećena istim problemima - naglašava Pandža.Koji su to problemi?- Najveći je to što djeca danas radije idu u italijansku treću ligu ili bilo gdje drugo nego da ostanu ovdje. Jednostavno, nemamo uvjeta ni stručnog rada da bi njihov potencijal prerastao u kvalitet.Školovanje trenera je veliki problem. Omladinske kategorije okrenute su komercijali. Bitan je kvantitet da se iz članarina finansira klub pa kvalitet ne može doći do izražaja. Malo je termina, mnogo djece i ne pravi se selekcija prirodnim putem. Znači, more je problema koje ne vidim kako riješiti.Potrebna nam je grupa ljudi od struke koja bi pokrenula ova pitanja i ponudila rješenja, ali kako kad nemamo ni trenersku organizaciju. Talenta sigurno imamo, ali teško ga je izvući na površinu.Hoće li se "izvući" barem Vaša zlatna generacija, jeste li zadovoljni njihovim napretkom nakon EP-a u Litvaniji?- Njima se pružila vrhunska prilika da u toj euforiji uzmu ozbiljne angažmane i ozbiljne uloge u timovima, ali nisam potpuno zadovoljan. Možda je igrače to zlato donekle poremetilo, odjednom su postali najvažniji na svijetu.Uspjeh opušta čovjeka, ali tome u sportu nema mjesta. Sport je krvav posao, gladijatorski. Ipak, nadam se da će isplivati, jer oni prelaze u seniore, više ih ne gledamo kao djecu. Uostalom, Musa već ima ozbiljne seniorske minute u ozbiljnim takmičenjima, to je pohvalno.Vjerujete li da će se nekima od njih već ove godine pružiti šansa i u A-reprezentaciji, u kojoj ćete biti asistent novom selektoru Dušku Vujoševiću?- Dobili smo selektora koji je poznat po tome što najbolje radi sa mladima. Ako dobiju šansu, na njima je da rade pošteno, a na selektoru da procijeni koliki će im prostor otvoriti. Osjetljiva je to priča, htjeli bismo i mlade i rezultat. Nekad je to teško upariti, ali nadam se da će biti šanse za oboje.Recept za uspjehKažete da je jedan od problema edukacija trenera. Kako ste Vi uspjeli isplivati i postati prvak Evrope?- Sve se kod mene desilo slučajno. Po povratku s fakulteta u Varaždinu, a spletom sretnih okolnosti, dobio sam priliku da preuzmem seniorski tim Viteza.Klub je ispao iz Prve lige, imao je ogromne finansijske probleme i ja sam bio planiran kao privremeno rješenje. No, zadržao sam se mnogo duže nego što je bilo planirano. Kasnije se otvorio put prema Kaknju i reprezentaciji.Što s tiče rezultata s reprezentacijom, bilo je suludo nešto tako očekivati na početku. S druge strane, ja sam se nakon prvog treninga zaljubio u ovaj posao i moje je razmišljanje da, ako postoji emocija, mora doći i rezultat. Raditi posao samo da bi se dobila neka sredstva za mene nije recept za uspjeh.Tragična je činjenica da na utakmicama koje obilazim, od najvišeg ranga do dječijih liga, ne vidim mnogo drugih trenera. Očito ne postoji tolika ljubav prema košarci, kao da je cilj uzeti neki novac bez ulaganja emocija.Vidite li u nekom momentu i sebe kao selektora "Zmajeva", ovih seniorskih?- Prvo moram reći da sam zahvalan ljudima u Savezu koji su me izabrali za Vujoševićevog pomoćnika. To je jedan od trenera koje veoma cijenim.O tome da li ću nekad i ja biti selektor, zaista ne bih pričao, bilo bi previše ambiciozno. No, cilj je u svakom poslu ostvariti svoj maksimum i nadati se da će te to odvesti tamo gdje zaslužuješ. Ako bi to nekad bila pozicija selektora A-tima, niko ne bi bio sretniji od mene.Počeo u VitezuJosip Pandža rođen je 14. maja 1987. u Travniku. Danas živi u Vitezu, gdje je pet sezona bio trener istoimene ekipe (vratio je u najviši rang, Prvenstvo BiH), u posljednje četiri godine bio je trener Kaknja (viceprvak BiH 2016). Košarkom se, kao igrač, bavio u omladinskim kategorijama.Kao selektor, predvodio je kadetsku reprezentaciju BiH koja je 2015. u Litvaniji osvojila titulu prvaka Evrope u konkurenciji do 16 godina (U-16). Istu ekipu je prošle godine vodio na Svjetskom prvenstvu U-17 u Španiji (9. mjesto) te juniore na Evropskom šampionatu u Turskoj (6. mjesto).Bio je asistent u stručnom štabu mlade selekcije BiH (U-20), koja se 2014. na Evropskom prvenstvu B-divizije u Sarajevu plasirala u najviši rang A-diviziju.Kakanj je sjajna sredinaS ekipom Kaknja ste prošle godine napravili fantastičan rezultat, igrali ste finale plej-ofa protiv aktuelnog prvaka Igokee. Ove sezone ste, međutim, Ligu 6 za prvaka okončali sa samo jednom pobjedom u deset mečeva?- Cilj je bio plasman u Ligu 6, to smo ispunili, ali bode oči to što nemamo dvije ili tri pobjede više, tad bismo mogli reći da je sezona bila korektna. Razlozi su promašaji u selekciji tima, povrede koje smo imali, ali i jača liga.Iz ove perspektive, mogu reći da smo mnogo više naučili iz ovih poraza nego iz prošlosezonskih uspjeha. Sad ćemo uzeti nekoliko dana odmora, vidjeti kako organizirati ljeto, kakve su ambicije i odlučiti da li i dalje sarađujemo ili ne. U svakom slučaju, Kakanj je sjajna sredina, s odličnim navijačima i iskrenom i ambicioznom upravom. Pravi se lijepa priča koja vuče neku novu djecu u košarku i to je najbitnije.

Ostale vijestiArhiva