Jasmin Mujanović, politolog i analitičar političkih dešavanja u Jugoistočnoj Evropi za Klix.ba je govorio o političkim gibanjima na Balkanu, utjecaju Rusije i poziciji Republike Srpske i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i njenog lidera Dragana Čovića u odnsima BiH prema Evropskoj uniji i NATO savezu.
Pažnju javnosti u BiH privukao je nedavnom analizom za ugledni Foreign Affairs o političkim odnosima na zapadnom Balkanu, iznoseći tezu da Rusija preko Dragana Čovića nastoji držati BiH što dalje od EU i NATO-a.
"Generalno, nakon Brexita i izbora Donalda Trumpa, većina balkanskih lidera, uključujući političku elita u BiH, su zaključili da je euro-atlantski projekt u bivšoj Jugoslaviji de fakto suspendiran a možda čak i završen. To je za mnoge od njih sasvim u redu jer znači olakšani povratak onih najekstremnijih političkih opcija iz 90-ih pa čak i 40-ih godina prošlog vijeka. Svi oni imaju svoje verzije toga - neki gledaju u Moskvu za inspiraciju, neki u Ankaru, neki Varšavu itd. Ali svima je dobro došao kraj demokratizacije, odnosno kraj američkog i britanskog utjecaja na region. U međuvremenu imate strašnu ekonomsku krizu u Hrvatskoj. Zagreb se bori za opstanak Agrokora, jer ako ta kompanija propadne, propada i najsnažnija ekonomija na zapadnom Balkanu. Međutim, Rusija se tu sad pojavila kao ključni kreditor. A ruski interes nije ekonomski već politički i to u BiH a ne u Hrvatskoj. Ruski cilj je da se države poput BiH, Makedonije, Srbije, i Kosova drže van NATO-a i EU. S time da Rusi znaju da je HDZ BiH pod značajnim utjecajem HDZ-a u Zagrebu, oni sad u praksi nude Hrvatskoj finanasijsku pomoć u zamjenu za destablizaciju BiH preko Dragana Čovića", smatra Mujanović.
Jasno je da ne treba Zagrebu Rusija da vodi prljavu politiku protiv BiH. Ali očigledno je da sadašnja situacija ima jedan poseban geopoliticki oblik.
"To što Čović Briselu, pa i građanima BiH, redovno obećava da je on 'za' NATO i 'za' EU je ništa više od jeftine retorike. Da je Čoviću stalo do euroatlanskim integracijama u BiH ne bi mu najbliži politički saveznik bio Milorad Dodik", smatra Mujanović.
I uistinu, Čović i Dodik ne kriju da njihove partije odlično sarađuju i da se jednostavno dogovore o većini pitanja, iako se programski znatno razlikuju. Čak poprilično često održavaju i sastanke, iako HDZ nije u koaliciji s SNSD-om, već Savezom za promjene kada je u pitanju RS.
"Čović zavidi Dodiku što ovaj ima svoj pašaluk, gdje već više od deset godina vlada kao car, gdje je zakon njegova riječ, i gdje je opozicija totalno na marginama. Čović traži svoj entitet ne zbog prava hrvatskog naroda u BiH, već zato što misli da će mu takav aranžman obezbjediti politički opstanak. A Dodik u Čoviću također vidi saveznika da odbrani svoju ličnu autonomiju. Jer da HDZ BiH ozbiljno počne zagovarati reforme u ovoj državi, stvarne, racionalne reforme, Dodik bi bio u izuzetno teškoj poziciji vrlo brzo. A ovako, Čovićeve floskule o 'hrvatskom pitanju' u praksi štite Dodika od najgorih posljedica svoje reakcionarne i autoritarne politike", smatra Mujanović.
S obzirom na dosadašnju rusku politiku na Balkanu, ulazak Crne Gore u NATO, te političku poziciju Srbije na putu ka EU, s pravom se nameće pitanje, je li Republika Srpska ključna meta novog ruskog utjecaja na Balkanu.
"Da, ili možda bolje rečeno, Milorad Dodik je glavni pijun Rusije na Balkanu. I od kako je upropastio ono malo što se moglo nazvati ekonomijom tog entiteta, on je postao izuzetno jeftini igrač za Kremlj", smatra naš sagovornik.
Vlasti u RS-u, konkretno Dodik, sve otvorenije najavljuju uspostavljanje Ruskog humanitarnog centra u Banjoj Luci, u posljednje vrijeme govori se i o osnivanju tzv. ruske stranke. Postavlja se pitanje šta je stvarni cilj takve ruske politike u BiH.
"Pa realno je da bilo kakav ozbiljan pokušaj da se otvori ruska baza u BiH bi izazvao značajnu političku krizu, kako u BiH tako i u regionu. A to je sve što Rusija traži ovdje: haos i krizu. A jeftini pijun poput Dodika, pa i Čovića, će im to rado dati samo da bi sebe održali na vlasti kroz njihove sitne pare, pa makar da sve ostalo gori. I u tome je čitava poenta ove priče o Rusiji: nije Rusija nikakava politička alternativa za ovaj region, ne može ona zamjeniti finansijsku moć i pomoć EU i SAD na Balkanu. Ali oni uopće ne žele njih zamijeniti već jednostavno stvaraju krize, da bi na taj način polako, i postepeno, iscrpili te iste sile. Ne na Balkanu, već generalno. A ovaj region je samo jedan dio tog šireg projekta koji je mnogo više jasan i vidljiv u Ukrajini, Siriji, pa i u administraciji Donalda Trumpa", kazao je Mujanović.
U cijeloj toj priči Srbija nominalno nastoji ostati neutralna, proklamirajući politiku "Ni NATO ni Rusija".
"Kad tad Beograd će se morati odlučiti. Ja vjerujem da bi se Aleksandar Vučić radije priključio NATO savezu nego Rusima čak i ako bi to značilo konačno priznavanje Kosova. Međutim i Vučić je u duši autokrata i njemu je najvažnije da šta god da bude, da on ostane na vlasti. Tako bi ta ista Srbija i lako mogla završiti u čvoru i sa Rusima i sa NATO paktu. Jer kao što je tipično kod balkanske političke elite, nema tu nikakve stvarne ideologije. Do jučer su svi bili komunisti, pa onda nacionalisti, sad su kao demokrati a sutra ko zna šta će biti", ističe Mujanović.
Koliko svjedočimo promjeni ključnih političkih igrača na Balkanu vjerovatno će pokazati vrijeme koje dolazi, ali jedno je jasno, osim nekadašnjeg američkog i općenito zapadnog utjecaja na Balkanu, sve su izraženije prisutni i drugi politički igrači, poput Rusije ili Turske.
"U svijetu se sad vodi jedna opšta bitka između autoritarizma i demokratije. Neki tu kolutaju očima kad se kaže 'demokratija', misleći na zapad, jer smatraju da je to kao neka lažna sloboda. Međutim to su obično isti ljudi koji su prvi u redu za vize da žive i rade na tom istom zapadu. A naj taj način istovremeno negiraju stvarnost loklanih demokartskih i slobodarskih pokreta. To je jadno i tužno za sve nas. U svakom slučaju, ta bitka se vodi i na geopolitičkom i lokalnom terenu, između velikih sila i između lokalnih aktera. Nedavni pad režima Nikole Gruevskog nam je odličan primjer šta znači ta borba u praksi. U roku par mjeseci, od kako su građani i njihovi legitimni predstavnici srušili tu vladu, Makedonija se pretvorila u državu sa stvarnom perspektivom. Vjerujem da će se u ovom manadatu Skoplje značajno približiti i Briselu i NATO paktu. To bi nama u BiH trebao da bude primjer, šta je sve moguće kad se građani organizuju i izađu na ulice pa i na izbore. Nažalost, najgori i veoma realni scenario je taj da u narednih par godina taj amalgam različitih autoritarnih sila postanu sve snažni u regionu, pa i u BiH, i onda kad se oni međusobno posvađaju -- kao što se takvi režimi uvijek posvađaju -- mi plaćamo cijenu njihovih sukoba. Zato kažem opet, i to pogotovo u ovom globalnom kontekstu, građani na ulice, građani na izbore pa da što prije ova država uđe u NATO. Tako bi obezbijedili barem svoj suverenitet i teritorijalni integritet i na taj način olakšali ostale nužne političke i ekonomske reformske procese", zaključio je Mujanović u razgovoru za Klix.ba.

Ostale vijestiArhiva