Nakon što je u Parizu, prije godinu dana objavljeno da će naredni predsjednik Francuske biti mladi i energični Emanuel Makron, u BiH se, na iznenađenje mnogih, među prvim oglasio upravo Senad Šepić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH. Šepić je u svojoj izjavi pozdravio pobjedu proevropskog outsajdera Emanuela Makrona, koji je također dugo bio član vladajuće stranke i ministar u Vladi tadašnjeg predsjednika Francuske, s kojim se razišao zbog neslaganja sa načinom vođenja politike, što se moglo tumačiti kao usporedba sebe i najava Šepićevog novog političkog projekta- Nezavisni blok, sa Makronom i njegovim, tada prije samo godinu dana osnovanim pokretom, Naprijed Francuska. Prije odgovora na pitanje kakav profil osobe i političkog projekta treba Bošnjacima i BiH, važnije bi bilo odgovoriti na pitanje sada, šta Bošnjacima i BiH donosi kandidatura Senada Šepića i njegov politički projekat?

Odgovor na ovo pitanje potražili smo u njegovim dosadašnjim tekstovima, javnim nastupima i onome što su drugi rekli o njemu.

BiH je danas nesretna, razočarana, zadužena, izolovana, nerazvijena i siromašna zemlja, a Bošnjaci pesimističan, ponižen i ljut narod. U takvoj situaciji, s obzirom na globalna i evropska kretanja, te iskustva lokalnih izbora u BiH prije dvije godine, vrlo je vjerovatno da će ove godine u našoj zemlji na izborima pobijediti one političke snage koje kroz svoje osobe i programe ponude novu politiku i alternativu trenutnom stanju i kandidatima tradicionalnih stranaka desnice i ljevice.

Do izbacivanja Senada Šepića iz SDA činilo se kako će Bošnjaci 2018. godine imati dva izbora. Da podrže i glasaju za nastavak sadašnje koalicije SDA i SBB, ili da glasaju za opoziciju u obliku ujedinjene ili neke vrste ljevice. Odluka Senada Šepića i ljudi oko njega da osnuju novi bošnjački i novi bosanskohercegovački politički projekat- pokret, pokazala je da će Bošnjaci imati i treći izbor. Za njihovu budućnost opcija je to koja nudi nadu, a evo i razloga zašto.

Bošnjaci i BiH se danas nalaze u dubokoj regionalnoj, evropskoj i svjetskoj izolaciji. To se odražava na političku, ekonomsku i svaku drugu poziciju Bošnjaka i BiH. Šepić ima kapaciteta, znanja i iskustva da to promijeni. Osim što govori engleski jezik i ima međunarodno iskustvo, on je kroz svoj rad u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope izgradio mrežu politički uticajnih i važnih prijateljstava i poznanstava, koji, ako se pravilno iskoriste, mogu pomoći Bošnjacima i BiH. Da je Šepićev status na evropskom i svjetskom nivou dobar govori činjenica da je nedavno izabran za predsjednika potkomiteta za vanjske poslove u najstarijoj evropskoj instituciji, Vijeću Evrope. Šepić je prije dvije godine bio i jedini političar iz BiH koji je pozvan i koji je otišao na obje predsjedničke konvencije u SAD-u, kod poražene Klinton, ali i kod pobjednika i sadašnjeg predsjednika Trampa. Na evropskom nivou Šepić je dobio važnu potvrdu i kroz ličnu pozivnicu koju je dobio za sastanak evropskih narodnih stranaka na Malti, a koja je stigla od predsjednika političke grupe koja okuplja stranke Angele Merkel, Johanesa Hana i Donalda Tuska. Pozivnica je stigla na lično ime i bez obzira na zvanično protivljenje iz SDA. Nedavno se Berlinu susreo na najvišem nivou sa brojnim uticajnim predstavnicima, tek formirane nove vlade i parlamenta Njemačke.

Kroz svoje ukazivanje na nedostatke Reformske agende, te njegovo nedvosmisleno protivljenje usvajanju povećanja akciza na gorivo, iako su EU ambasadori javno i privatno zahtjevali drugačije, Šepić je pokazao da nije iz reda poslušnika međunarodne zajednice. On je pripremio set konkretnih argumenata protiv povećanja akciza, i predstavio ih kako u medijima, tako i u institucijama i međunarodnim predstavnicima. Medijski napisi pokazuju da ga to nije dovelo u sukob sa međunarodnim akterima ili neku vrstu izolacije, jer je na dan glasanja protiv akciza, Šepić bio na sastanku sa ministrom vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva. Njegovi argumenti protiv povećanja akciza su čak i ambasadora EU prisilili da javno kaže kako ima prostora za uvažavanje nekih od njih. U razgovorima sa međunarodnim akterima, Bošnjacima i BiH, treba upravo neko ko zna i može smireno i argumentovano braniti interes građana, privrede i budućnosti BiH, a pritom sačuvati i razvijati dalje odnose.



Šepić se u svojim javnim nastupima često voli pohvaliti korektnim odnosom sa političarima iz druga dva naroda u BiH. Često govori o potrebi novog unutrašnjeg političkog dogovora u BiH. Njegov recept za izgradnju odnosa Bošnjaka i druga dva naroda u BiH, a koji se da iščitati iz njegovih javnih nastupa, ogleda se u tome da Bošnjaci prihvate trenutnu ustavnu strukturu skrojenu u Dejtonu i Vašingtonu, a da za uzvrat predstavnici druga dva naroda prestanu sa aktivnim i pasivnim rastakanjem i uništavanjem države BiH, te da zajednički rade na razvoju i integraciji zemlje, te ubrzanom pristupu Evvropskoj uniji. Radi se o vrlo jasnoj poziciji, koja se dijelu Bošnjaka ne sviđa, ali koja je u ovom trenutku jedina realna i dobra za sve. Razlog za takav dogovor Šepić vidi u tome da će to otvoriti prostor za zajednički rad na drugim pitanjima, onim koja su važna svim građanima BiH u njihovom svakodnevnom životu.

Iz njegovih tekstova i javnih nastupa da se iščitati kako Šepić ima najviše interesa i razumjevanje upravo za ta pitanja, koja su važna svim građanima u BiH. On se u javnom nastupu bavi dosta širokom lepezom socijalnih i ekonomskih problema i izazova građana i privrede u BiH.

Šepić je do sada javno govorio, naprimjer, o teretu koji nepravedno nosi bh. privreda kroz visoke poreze i namete, te je zagovarao njihovo smanjenje i ukidanje. Ukazivao je i na nepravedne i ispolitizirane inspekcije, nešto što pošteni i izvozu orijentisani dio privrede strašno boli. Govorio je i o nepostojanju jedinstvenog tržišta u BiH i negativnim posljedicama koje to ima na privredu i investicije. Šepić je među prvim problematizirao odlazak mladih iz BiH, ali i izazov smanjenja broja učenika u osnovnim i srednjim školama. Pozivao je na usvajanje politika koje će omogućiti ravnomjeran razvoj u BiH, od Cazina do Gacka, na osiguravanje sigurnog otkupa poljoprivrednih proizvoda i zaštite poljoprivrednika, ali i na otvaranje većeg broja graničnih prelaza u Krajini. Ukazivao je na problem preostalih mina, te jasno govorio o problemu nepotizma i korupcije koji je prisutan u bh. politici i institucijama. Ako se detaljnije iščita sve o čemu je Šepić do sada pisao i govorio, stvara se utisak da se profilisao u političara koji, iz pozicije parlamentarca, govori o širokom dijapazonu problema, ali i političara koji nudi konkretna rješenja. Teme i pitanja kojim se Šepić do sada bavio govore da se radi o političaru koji ima širi pristup i razumijevanje situacije u kojoj se nalaze Bošnjaci, ali i ostali narodi i BiH.

Šepić je bio osnivač i veoma je uspješno vodio Političku akademiju u SDA, koja je tada okupljala veliki dio mladih i sposobnih ljudi i bila često domaćin velikom broju važnih evropskih i svjetskih političara. Također, inicijator je osnivanja Bloka za Evropu, kojeg opisuje kao nadstranačku strukturu, a u kojoj učestvuju političari sa različitih nivoa vlasti u BiH, iz različitih stranaka i naroda, ali i predstavnici državne službe, akademske zajednice i nevladinog sektora. Kroz osnivanje i vođenje Bloka za Evropu on je pokazao i ambiciju da okuplja različite aktere oko teme članstva BiH u EU koja je važna za budućnost BiH. Dakle, Šepić ne samo da ima ambiciju graditi konstruktivan odnos sa političarima iz drugih naroda, on pokazuje ambiciju i da u političke procese uključi danas zaboravljenu, marginalizovanu i dijelom instrumentalizovanu akademsku zajednicu i nevladin sektor. S obzirom na broj objavljenih tekstova i intervjua, ali i pisama podrške udruženja iz dijaspore, čini se kako je Šepić izgradio i korektan odnos s bh. dijasporom i medijima.

Ono što govori u prilog Šepićevim ambicijama da bude prvi među Bošnjacima je i činjenica da je svršenik medrese, odnosno da je u izgradnji njegove ličnosti važnu ulogu odigrala i Islamska vjerska zajednica. Zbog toga ne čudi da veliki dio onoga što reis Husein ef. Kavazović govori o sadašnjosti i budućnosti Bošnjaka i BiH u Evropi, korespondira s onim što i sam Šepić zagovara. Dodatno, dosadašnje izjave Šepića upućuju da razumije i političku, sentimentalnu i ekonomsku vrijednost dobrih odnosa BiH i Bošnjaka sa Turskom i Erdoganom, ali to jasno stavlja u realni i partnerski okvir.

Dakle, Šepić u sebi vidi političara koji želi u ime Bošnjaka raditi na postizanju novog dogovora o BiH sa druga dva naroda, kao neko ko u okviru procesa približavanja BiH članstvu u EU i NATO želi graditi institucije i procedure, neko ko može okupiti političke predstavnike druga dva naroda, ali i akademsku zajednicu, nevladin sektor, dijasporu i privrednike te koji tim pristupom želi raditi na temama koje su važne za svakodnevni život građana i budućnost BiH i za sve to dobiti podršku i drugih političkih stranaka, civilnog društva Islamske zajednice i boračkih organizacija. U čemu je onda problem?

Šepićev najveći problem je što u planu za Bošnjake i BiH, koji javno iznosi i zagovara, institucije države i ekonomsko blagostanje, nisu rezervisane isključivo za nekoliko odabranih porodica. Da bi ga zaustavili u nakani da svoje ideje proba provesti u stvarnosti, njegovi kritičari i skeptici ukazuju na nekoliko stvari. Prvo, da je šutio dok su njegove ambicije u okviru SDA bile zadovoljavane dobro plaćenim političkim pozicijama. Pogled u arhivu njegovih tekstova i izjava ukazuje na netačnost i zlonamjernost takvih tvrdnji i to može potvrditi svako ko pregleda tu arhivu. O potrebi demokratizacije i modernizacije SDA kao stranke, i njenoj rastućoj otuđenosti od izazova naroda, govorio je još dok je bio na pozicijama predsjednika Asocijacije mladih, potpredsjednika stranke, zamjenika ministra civilnih poslova, poslanika u parlamentu i direktora Političke akademije SDA. Šepića se dodatno kritikuje da je predugo ostao u takvoj otuđenoj SDA. Objašnjenje za takvu odluku valja tražiti u njegovom poštovanju i idealizmu prema SDA i svemu što su za Bošnjake i BiH značili Alija Izetbegović i njegova SDA, o čemu je jasno i govorio i pisao u tom periodu. A i u njegovom krajiškom osjećaju lojalnosti. Njegov nedostatak iskustva u izvršnoj vlasti i stan u Sarajevu se dodatno navode kao ozbiljne kritika. I tu Šepić, doista i jeste kratak, jer bio je samo zamjenik ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH, što je pozicija koja ne nosi puno ovlasti, a i ima stan u Sarajevu, koji prema podacima iz Centra za istraživačko novinarstvo mora otplaćivati 16 godina- od 2005. godine i radit će to do 2021. godine.

Šepićev najveći izazov u naredna četiri mjeseca bit će da ubijedi birače da mu daju povjerenje i priliku da preuzme vodstvo za političke procese u ime Bošnjaka, ali i u BiH. U tome mu neće biti lako. Protiv njega su političke, medijske i interesne strukture koje je godinama gradila njegova bivša stranka i njegovi sadašnji politički suparnici iz ljevice, koja je također podjednako izgradila svoju interesnu mrežu u cijeloj BiH. Ali, ko je bolji da pokuša da se izbori s njima od nekog ko ih je upoznao dovoljno izbliza, ali i sa dovoljno dalekog odstojanja da se i sam ne upetlja.

Šepićev kanal komunikacije u borbi za glasove bit će društvene mreže i slobodni mediji. Uspjeh će mu ovisiti od mogućnosti da mobilizira dovoljno ljudi koji će mu povjerovati i prepoznati u njemu šansu za napredak. Za takvo nešto morat će raditi na terenu i osloniti se na energiju mladih i znanje iskusnih ljudi. S obzirom da živimo u vremenu globalnih i evropskih političkih iznenađenja, možda će ove godine biti red da i Bošnjaci i BiH iznenade.

Šepić Bošnjacima i BiH daje šansu da naprave to iznenađenje, šansu kakvu do sada možda nisu objektivno ni imali.

Ostale vijestiArhiva