Uspješni bh. reditelj, ali i nekadašnji političar Dino Mustafić u razgovoru za Klix.ba govori o pošasti ratne retorike u BiH i regiji, stanju ljevice i općenito stranaka građanske opcije, razlazu s Našom strankom, ali i drugim temama.
Kako ocjenjujete trenutne političke prilike u BiH, ali i regiji. Mnogi smatraju da je aktuelna retorika nalik na onu iz 1991.?
Ovi prostori suštinski nikada i nisu izašli iz ratnog stanja. Više-manje ista retorika političara, jezivi napisi u medijima, interiorizovani nacionalizam koji stvara ambijent za nastavak tragedije iz devedesetih. Bosna i Hercegovina je očigledno trajno onemogućena dejtonskim okvirom da bude država, a licemjerni govor Beograda i Zagreba o podršci teritorijalnom integritetu priča je za malu djecu. To je način da se sakriju vrlo opasne tendencije kada je riječ o daljnjem načinu rješavanja bosanskohercegovačke krize, jer, nažalost, mi moramo stanje u Bosni i Hercegovini imenovati permanentnom krizom. Naši susjedi ulažu ozbiljnu energiju u razgradnju BiH kao države, iako sva njena historija govori da je ne možete uništiti. Zaista je iracionalna politika Srbije i Hrvatske, jer radeći protiv Bosne i Hercegovine rade protiv svih građana te države, znači i protiv onih koje te dvije nacionalističke politike navodno štite. S druge strane, evropsko i globalno geopolitičko okruženje ne idu u prilog politikama mira, već mogu biti vrlo opasni podupirači nove balkanske tragedije koja može biti okrutna i krvava kao i bliska prošlost. Mi odavno nismo vlasnici svojih sudbina pa se nadam da nećemo biti u tom špilu geostrateških interesa velikih igrača Amerikanaca i Rusa koji uz ovako tromu i birokraiziranu EU mogu vrlo brzo destabilizirati Balkan za svoje potrebe.
Jesu li neki novi sukobi realnost ili se tek ratna retorika koristi za političke poene, što zbog izbora, što zbog opstanka na vlasti?
Sve je ovo vrlo opasno, ne treba biti naivan pa vjerovati da ove kriminogene oligarhijske strukture nisu spremne radi očuvanja sopstvene vlasti opet sve zakuhati, potpaliti vatru. Nijedan od onih sukoba zbog čega je sve to počelo nije završen, nije ništa od toga riješeno. Sve je to stalo, prikriveno je. Te su snage samo primirene i čekaju svoje vrijeme. Umjesto da nam se nude politike dijaloga i mira, da rehabilitujemo naš bosanski odgoj dobrosusjedskih odnosa, jer nas ujedinjuju zajednička prošlost, jezik i kulturni identitet, mi svjedočimo kampanji secesionističko-segregacijske politike koja je neostvariva, a vodi daljnjim sukobima i podsticanju mržnje, tenzija itd. Dodik svojom kandidaturom za Predsjedništvo želi obesmisliti svaku politiku u BiH i učiniti tog suverena države disfunkcionalnim. Tako se despot iz Laktaša može pretvoriti u zlokobnog poštara Moskve i njenih remetilačkih namjera na Balkanu. U tome ima podršku i to politički vrlo otvorenu u HDZ-u i Draganu Čoviću koji je Mefisto političke scene. SDA takva retorika odgovara, jača njenu poziciju "branitelja" državnosti, mada ništa nisu učinili da konkretnim politikama uvjere kako im je stalo do cjelovite BiH. Doima se kako bi u SDA najsretniji bili u raspletu da im neko skine muku i politički teret integriteta BiH koju su razvalili Srbi i Hrvati bez njihove krivice. Nažalost, naša unutrašnja situacija je uvjetovana geopolitičkom situacijom. Mi smo svjesni kako unutrašnja lokalna politika svoj način vođenja politike generira iz regionalnog, pa čak i globalnog konteksta. Ne sa ciljem da BiH bude bolje, nego da je umrtve, de facto, da je svedu na jedan geopolitički objekt kojem se može svašta desiti, pa i novi sukobi!
Kako ocjenjujete stanje ljevice i općenito građanskih stranaka u BiH?
Naši ljudi, možda više nego ikada, prepoznaju da politika građanskih stranaka može voditi u pravcu jačanja države BiH sa ciljem onemogućavanja
interesnog ujedinjenja desnice i to na način da se između njih uspostavi neka vrsta konsenzusa koja bi u biti mogla dovesti dosadašnji način egzistencije Bosne i Hercegovine u pitanje. Drugo, mislim da ljevica treba da proizvede energiju promjene koja može vratiti nadu svima nama koji smo suočeni s ovim stravičnim posljedicama nacionalističke vladavine više od dvadeset godina. Građanske stranke moraju konstituisati platformu koja će okupiti slobodne mislioce, građanske i nevladine organizacije kako bi zajedno s ljevicom i eventualnim dolaskom na vlast promijenili političku paradigmu! Mora se jasno objaviti da su građanske partije protivnik ovakvog koncepta države etničke demokratije, što znači da bi morali ponuditi agendu koja u potpunosti nadilazi ključna pitanja ove države koja se reduciraju na nacionalno, a to su pitanja socijalne naravi. Ključno pitanje je koju to novu politiku možemo kreirati i proizvesti da se spasi šta se spasiti može u ovako složenim ekonomskim i historijskim okolnostima.
Šta zamjerate ljevici?
Nisu shvatili historijski imperativ da se morao formirati politički spektar zajedničkog djelovanja koji nije morao ići u pravcu ujedinjenja svih političkih stranaka lijeve orijentacije, već je za početak bilo dobro i rješenje i uspostavljanje snažne predizborne koalicije ključnih lijevih stranaka, što je opet izostalo. Umjesto toga smo svjedočili uzajamnim optužbama, podapinjanju i ličnim diskreditacijama, što smatram neodgovornim stavljanjem stranačkih interesa ispred opštih principa. Smatram da su dvije najjače političke opozicione partije SDP i DF bile najodgovornije.
Zašto Dino Mustafić nije aktivan u politici, s obzirom na to da je nekada bio dio priče Naše stranke?
Ušao sam u politiku volonterski i zaneseno sa svojim istomišljenicima okupljenim oko ideje da se formira politička organizacija koja će imati reformski kapacitet. Ostvarili smo rezultate kojim su mnogi bili više zadovoljni nego što sam očekivao da bih naposljetku shvatio kako funkcioniše politički život u BiH. Doživio sam neumitni poraz i gađenje kada sam iskustveno vidio kako se pletu neraskidive političke relacije. Moj idealistički duh bio je napadnut pa više nisam vidio smisla u "strančarenju" na ljevici dok politički protivnici cementiraju nacionalističke mentalne bedeme i pljačkaju bez smetnji ono što je još ostalo od društvene imovine i prirodnih resursa. Moj izlazak iz aktivne politike nije došao kao ideološki razlaz s Našom strankom, već bih prije rekao da je bio konceptualne prirode, kako što prije doći u priliku izvršne vlasti i odgovornosti koje smo obećali još prije deset godina našim biračima. Tada smo jasno rekli kako se nismo formirali da bismo sjedili u opozicionim klupama, već da bismo došli na vlast!
Kuda ide Naša stranka, jesu li na pravom kolosijeku, šta im predviđate na izborima?
Moji kontakti su lični i prijateljski, nemam uvid u rad na terenu i u organima stranke, tako da ne posjedujem sve informacije. I dalje mislim da je to stranka koja ima vjerodostojnost jer nije kompromitirana nikakvim aferama i neprincipijelnim koalicijama. Stranka sebe definiše kao socijal-liberalnu što joj otvara politički prostor da još aktivnije bude prisutna i vidljiva u politici senzibiliziranoj na socijalnu pravdu, zatim devastiranim javnim sektorom (zdravstvom, obrazovanjem, kulturom), nultom tolerancijom prema bilo kojem obliku diskriminacije manjinskih zajednica i ostvarivanja manjinskih prava. Želio bih da budu više lijevo i pokažu spremnost za preuzimanje odgovornosti za državnička pitanja, jer znam da imaju kadrovski potencijal koji nije sužen na stranačku pripadnost. To su bili izvorni principi Naše stranke koji se ne smiju iznevjeriti kako ne bi oboljeli poput drugih političkih organizacija koji su se pretvorili u firmu. Rukovodstvo stranke je ovaj put bilo do posljednjeg trenutka privrženo zajedničkom i koordiniranom nastupu lijevih i građanskih stranaka, što je veliki pomak u odnosu na kritičku distancu koju su imali na lokalnim izborima. Naša stranka treba saveznike za evropsku politiku koju promovira, jer je to stranka budućnosti, kormilar evropskih integracija! Očekujem njihovo prisustvo u budućoj Vladi Kantona Sarajevo i da postanu parlamentarni na svim nivoima vlasti, sve ispod toga bi bilo razočarenje i neuspjeh!
Ko je najveći krivac za aktuelno stanje u društvu, odlazak mladih iz države, korupciju... Jesu li građani uspavani, koliko su odgovorni?
U BiH je uspostavljen klasični klasni poredak sa dominantno vladajućom etno klasom. Nepotizam, korupcija i takvi oblici djelovanja konstitutivni su za politički establišment koji bezobzirno drži za taoce svoje građane. Naša država je nesretna zemlja u kojoj sretna i kupljena glasačka većina ima tačno ono što za što je glasala: ukinula je budućnost svojoj djeci! U toj vladajućoj mantri nema nikakvih ljudskih potreba, nema misli, nema sumnji, nema odgovornosti, a za svaku moralnu i socijalnu devijaciju postoji opravdanje. To je svijet ništavila i privida, dobro odnjegovanog društvenog beznađa. Građani su odustali od politike, prepustili su institucije najosrednjijim i najkorumpiranijim državnim birokratama koji su uzurpirali javni prostor pretvorivši ga u malograđanski salon za namještenike, klimoglavce i profesionalne pripadnike krda.
Šta očekujete nakon izbora?
Nužnost političke svijesti na odbrani osnovnih principa na kojima počiva sloboda je veća nego ikad, ako se uopće jednom želimo naći u poziciji da se bavimo uređenjem svoje političke zajednice u miru i demokratiji. Vladavina prava, zdrav razum, građanske slobode i ekonomski napredak neće pasti s neba ako to ne zaslužimo i ne izborimo se, prije i poslije izbora!

Ostale vijestiArhiva