Zatajenje (insuficijencija) bubrega opasno je stanje u kojem tjelesni prečistači prestaju s radom, a može biti privremeno ili trajno, akutno (naglo, nastalo u nekoliko dana ili sati) te hronično (nastaje godinama).
Mnogo je razloga zbog kojih bubrezi mogu naglo prestati raditi. To mogu biti bolesti, kao što je glomerulonefritis, zatim iznenadni pad krvnog pritiska (nakon jakog krvarenja ili tokom i nakon teških i dugotrajnih operativnih zahvata), te zastoj mokraće zbog začepljenja mokraćovoda ili mokraćne cijevi.
Uzrok akutnog zatajenja bubrega može biti i trovanje, bakterijske infekcije, metabolički poremećaj. Bubrežna funkcija se najčešće može obnoviti.

Simptomi bolesti
Smanjeno mokrenje, čak manje od pola litre dnevno, a često, i potpuni prestanak, mučnina i povraćanje, smetenost, grčevi i (vrlo rijetko) koma, znakovi su zatajenja bubrega. Bolesnika hitno treba prebaciti u bolnicu, a liječi se u jedinicama intenzivne njege.
Dijagnoza se postavlja na osnovu analize krvi i urina, ultrazvuka i rendgena, mjerenja dnevno izlučene količine mokraće i testova bubrežne funkcije.
Liječenje ovisi o uzroku. Ponekad su za obnovu funkcije bubrega dovoljne veće količine intravenskih infuzija krvi ili plazme, zatim diuretici (lijekovi koji stimuliraju izmokravanje), ponekad je potrebna i dijaliza. Liječnik određuje i vrstu prehrane (dijetu).
Hronično zatajenje, "tiha" bolest bubrega, vremenom može polako izazvati gubitak bubrežne funkcije. Učestalost bolesti raste s godinama, a prema podacima, jedan od 10.000 stanovnika ima neki oblik zatajenja bubrega.
U ranoj fazi bubrežna bolest se ne primjećuje. Prvi znaci mogu biti opći - glavobolja, umor ili svrbež po tijelu. Javlja se i gubitak apetita, mučnina, povraćanje, natečene ruke i noge, smetnje koncentracije te mišićni grčevi.
Izuzetno mokrenje većih količina mokraće tokom noći, koje traje više od sedam dana, a bez nekog pravog razloga, znak je da se hitno treba obratiti liječniku.
Različite pretrage krvi i mokraće, testovi bubrežne funkcije, mjerenje pritiska te rendgensko snimanje bubrega i biopsija pomoći će liječniku da utvrdi koliko se bolest razvila.

Obavezna dijeta
Najveća opasnost hroničnog zatajenja bubrega je stvaranje ožiljnog tkiva. Kada se jednom pretvori u ožiljno, bubrežno je tkivo nepovratno izgubljeno. Ipak, bolest se pažljivim liječenjem može usporiti, a njeni se neugodni simptomi mogu ublažiti.
Bolesnik koji pati od hroničnog zatajenja bubrega mora se strogo pridržavati savjeta liječenika - paziti na prehranu i živjeti zdravim životom da bi odgodio njihovo potpuno zatajenje. Bez savjeta liječnika ne smiju se uzimati lijekovi jer neki štetno djeluju na bubrege, a dobro je redovito odlaziti na kontrole, čak i kada nema većih problema.

Potpuno zatajenje
Ako bubrezi potpuno zataje, tijelo se ispunjava viškom tekućine i otpadnim tvarima koji se ne mogu preraditi. Tada govorimo o potpunom (terminalnom) zatajenju bubrega. Ako se ne liječi, ovo stanje vodi u smrt. Jedina pomoć je dijaliza ili transplantacija bubrega. Uz dijalizu, većina bolesnika može živjeti normalnim životom. Često je to prijelazni korak do transplantacije bubrega.

Ostale vijestiArhiva