Rozacea je hronična dermatoza koja se manifestira promjenama na licu i vratu, a često je mogu pratiti i promjene na očima. Bolest se javlja nešto češće kod žena, a u posljednje vrijeme sve je više oboljelih među mladima.
Za njen nastanak važan je utjecaj naslijeđa i mnogih provocirajućih faktora iz okoline koji kod bolesnika ne moraju biti isti. U njih ubrajamo vruću hranu i tekućinu, jake začine, izloženost sunčevoj svjetlosti, toplini, hladnoći, kao i alkohol.

Provocirajući faktori
Probavne smetnje, hormonalni poremećaji, poremećaji u vegetativnom živčanom sistemu i grinja demodex folliculorum pogoršavaju bolest. Provocirajuće faktore treba izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri jer, u suprotnom, unatoč liječenju, bolest se nastavlja razvijati.
Prvi znak rozacee je crvenilo centralnog dijela lica, najčešće na nosu i obrazima. Ono je u početku prolazno, ali vremenom postaje stalno uz osjećaj peckanja i svrbeža lica.
Na koži se vremenom pojavljuju i sitne kapilare čiji se broj postepeno povećava. U ovoj fazi bolest često ostaje neprepoznata i često se pogrešno dijagnosticira kao alergijska reakcija na neke kozmetičke preparate ili hranu.
S razvojem bolesti pojavljuju se i čvorići (papule) različitih veličina, crvenkaste boje, koji izbijaju na mahove. Na vrhu papule može nastati i pustula koja je često sterilna.
Nakon nekoliko mjeseci ili godina, i to uglavnom kod muškaraca, bujaju vezivno tkivo i žlijezde lojnice na nosu, tako da on poprima gomoljasti izgled. Neovisno o navedenim fazama, oči mogu biti zahvaćene, a bolesnici se žale na crvenilo i nelagodu poput pečenja i osjećaja stranog tijela u oku.
Treba izbjegavati alkoholne losione i slična agresivna sredstva za njegu lica jer većina bolesnika ima osjetljivu kožu. Lice treba što nježnije umivati mlakom vodom i sušiti mekim ručnikom.
Terapija ovog oboljenja mora biti lokalna i opća, provodi se duže vrijeme i to pod stalnim nadzorom dermatologa. Ukoliko se bolest na vrijeme ne prepozna i ako se neadekvatno liječi, mogu nastati promjene na licu kao što je perioralni dermatitis.

Posljedice kortikosteroida
Perioralni dermatitis - hronično je oboljenje kože lica najčešće lokalizirano oko usana, a može nastati i kao posljedica neprimjerene terapije nekog drugog oboljenja koje se manifestira promjenama na licu kao što je seboroični dermatitis, rozacea ili akne.
Najčešće se zapažaju sitni, crvenkasti čvorići, a mogu se vidjeti i mjehurići i gnojni prištići. Sve ove promjene mogu biti pojedinačne ili grupirane. Koža ispod tih promjena je crvena, a pacijenti se žale na peckanje i svrbež. Na površini se često opaža sitno ljuštenje kože.
Promjene su najčešće smještene perioralno (oko usana) uz karakterističan uski slobodni rub kože oko samih usnica, pogotovo ispod donje usnice. Promjene se mogu širiti i na područje oko nosa te ispod očiju, a u težim slučajevima i na cijelo lice i čelo.
Iz anamneze se često dobije podatak o prethodnoj primjeni lokalnih preparata (krema ili masti) koje sadrže kortikosteroide, osobito one jačeg djelovanja, a znamo da dugotrajna primjena ovih preparata može dovesti do oštećenja kože.

Šta dovodi do upale
Različiti podražaji (kozmetički preparati, oralni kontraceptivi, UV svjetlo) ili infektivni agensi na tako oštećenoj podlozi dovode do upale. Uspjeh liječenja ovisi o težini kliničke slike, kao i dužini trajanja promjena. Ako su prethodno primjenjivani lokalni preparati koji sadrže kortikosteroide, prestanak njihove primjene redovno dovodi do privremenog pogoršanja, na što je nužno upozoriti pacijente.

Ostale vijestiArhiva