Peršun (lat. petroselinum sativum) je idealno sredstvo za prevenciju osteoporoze, jačanje kostiju, te za liječenje i otklanjanje niza unutrašnjih i vanjskih poremećaja u ljudskom organizmu. Ova biljka mediteranskog područja pripada porodici štitarki, a naziva se još i ak, ac, majdonos, petrušin, petrešin.
Najzanimljiviji dio iz istorije peršuna svakako je priča iz vremena starogrčke kulture, u kojoj je on bio sveta biljka. Stari Grci bi peršunovim vijencem okrunili pobjednike Olimpijskih igara i pjesnike, a smatrali su ga i simbolom smrti. Posipali su ga preko grobova svojih mrtvih pa je izraz: "Treba još samo peršun" značio da čovjek umire.
Rimljani su ga servirali kao ukras i za poboljšavanje kvaliteta hrane, a njime su hranili i gladijatore prije borbi kako bi im dali snagu, lukavstvo i pooštrili reflekse.
Bili su uvjereni da će ih peršun održati trijeznim na svakodnevnim bahanalijama. Engleski kralj Henri Osmi je smatrao da ništa ne poboljšava ukus ribe kao marinada od peršuna i maslinovog ulja. Poznato je i da peršunovom sjemenu treba dugo vremena da proklije, pa su mnogi zbog toga znali govoriti da "sedam puta odlazi đavolu i nazad prije nego što nikne, a ako se i pojavi peršunov list, tada je samo častan čovjek stavio sjeme u zemlju".
Vračevima je bio poznat recept po kojem su smrtnog neprijatelja mogli maknuti s ovog svijeta tako što su ubrali grančice peršuna, stalno su mrmljali njegovo ime, a poslije nekoliko dana bio je sigurno mrtav. Danas je peršun nezamjenjiv začin u gotovo svim kuhinjama svijeta!

Ljekovito djelovanje
Svjež peršun čisti krv, rastvara naslage na zidovima vena, održava elastičnost krvnih sudova, pomaže u izbacivanju pijeska iz bubrega, liječi gluvoću i infekcije uveta i koristi u raznim mješavinama protiv impotencije. Grickanjem peršuna se otklanja neprijatan zadah iz usta.
U manjim dozama lišće i korijenje peršuna stimuliše apetit, pojačavaju sekreciju stomačnih sokova i poboljšava varenje. Peršun ima blago laksativno dejstvo, pa se uz druge biljke može koristiti protiv zatvora. Može se koristiti i za iskašljavanje, jer pomaže da se šlajm lakše izbaci iz bronhija i pluća.
Kao i drugo zeleno povrće, nadzemni dio biljke je bogat hlorofilom, flavonidima i vitaminima, a naročito obiluje vitaminom C. Korijen sadrži proteine, vitamine, minerale, flavonide i druge korisne sastojke. Sjeme takođe ima ljekovita svojstva jer sadrži eterična ulja od kojih ljekovito dejstvo ima apiol, miristicin i terpeni. Esencijalna ulja peršuna stimulišu uterus, povećavaju količinu mokraće, smanjuju infekciju urinarnog trakta i uništavaju bakterije. Zbog toga što peršun jako "zagrijeva", kod jake upale ili razdraženja bubrega treba ga oprezno koristiti.

Upotreba u kuhinji
Listiće peršuna upotrebljavamo za začin i ukrašavanje. Ne smije se kuvati, već se dodaje u jelo na kraju. Tako se sačuvaju svi vitamini i minerali. Ne valja ga sušiti ni konzervirati. Može se, međutim, zamrznuti. U frižideru, zapakovan u najlon kesu, može da se očuva svjež i do tri dana. Korijen peršuna koristimo kao povrće za supu. Peršun kao začin u jelima pospješuje probavu, a njime se začinjavaju supe, krompir, povrće, sosovi, salate, gulaši, riba i mediteranska jela.
Trudnice i dojilje ne smiju uzimati sok od peršuna ili peršunovo ulje zbog toga što može podstaknuti kontrakcije materice. Nekoliko listića posluženih kao ukras jela vjerovatno neće naškoditi ako se pojedu. Ako se peršun često primjenjuje kao ljekovita biljka, mora se povećati unos hrane bogate kalijumom, budući da diuretici odstranjuju kalijum iz organizma.

Ostale vijestiArhiva