Prerano starenje i degenerativne promjene intervertebralnog (međupršljenskog) diskusa su osnovni razlog hernije diskusa. Problem se najčešće pojavljuje prilikom podizanju tereta iz nezgodnog položaja tijela (pogrešan pokret).
Tada dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dijela -nukleus pulpozusa - koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni korijen (mjesto odakle polaze nervi).
Najčešće se to deševa između petog lumbalnog (leđnog) i prvog sakralnog (krstačnog) pršljena sa pritiskom na prvi sakralni (krstačni) korijen. Rjeđe je prolaps između četvrtog i petog lumbalnog pršljena sa kompresijom petog lumbalnog korijena, a najrjeđi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog pršljena.
Bolovi u kičmi se javljaju obično poslije naprezanja. U kliničkoj slici bol je lokalizirana u istom predjelu i širi se prema zglobu kuka, niz potkoljenicu sve do prstiju.
Posebno su značajne promjene u smislu parestezije (osjećaj mravinjanja), bolova u leđima koji se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kihanje, smijeh).
Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja bola.
Pri pregledu se često nađe i refleksni spazam malih mišića lociranih sa strane kičme, što predstavlja odbrambenu reakciju od bolnih pokreta. Pokretljivost ovog dijela kičme je ograničena, naročito unazad.
Može se javiti i slabost cijele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posljedica je slabosti mišića palca i stopala. Prolaps između drugog i trećeg i trećeg i četvrtog lumbalnog pršljena daje simptomatologiju smanjenja snage mišića natkoljenice.
Osim kliničke slike, za dijagnostiku je značajan EMG nalaz koji može identificirati ugrožene korjenove nerava i odrediti stepen njihovog oštećenja. Suverena metoda koja pokazuje nivo i veličinu prolapsa je MRI (magnetna rezonanca).
U programu liječenja kod akutne bolne faze uključuje se hitna terapija zbog težine bolova koji su u velikom broju slučajeva nepodnošljivi. Najefikasnija mjera je infiltracija malih mišića u blizini bolnih tačaka analgeticima i kortikosteroidima.
Poslije infiltracije treba u program uključiti fizikalne terapije, a posebno akupunkture. Svakako da se uključuje i medikamentna terapija miorelaksantnih sredstava sa sedativnim djelovanjem.
Često se daju i injekcije vitamina B1, B6 i B12. U akutnoj fazi najkorisnije je postavljanje u položaj na leđima sa natkoljenicama u vertikalnom i potkoljenicama u horizontalnom položaju (Williamsov položaj).
Po smirivanju bolova, uključuje se i program kineziterapije - vježbe jačanja mišića. Bolesniku se savjetuje spavanje na ravnoj postelji, izbjegavanje podizanja tereta pri ispravljanju i naglih pokreta i da sam provodi odgovarajuće vježbe.

Ostale vijestiArhiva