Poliartroza šaka može se javiti na donjim interfalangealnim zglobovima (Heberdenova artroza) ili na gornjim interfalangealnim zglobovima prstiju šaka (Bouchardova artroza).
Obje skupine spadaju u primarne artroze. Na šakama se vrlo često razvija i sekundarna artroza korijenskog zgloba palca, posebno u žena odmaklije životne dobi.
Općenito je artroza šaka puno češća kod žena i učestalo se javlja nakon 60 godine. Heberdenova i Bouchardova artroza šaka vezane su uz naslijeđe.
Heberdenova poliartroza zahvata donje zglobove na prstima šaka, najčešće obostrano uz postupno stvaranje koštanih čvorića uz stražnje rubove zgloba, po dva na svakom prstu (jedan s unutrašnje, a drugi s vanjske strane zgloba).
U fazi "izbijanja ili stvaranja čvorića" zahvaćeni zglob je bolan, lagano crven i otečen u trajanju od nekoliko dana, potom se stanje smiri. Bolest se razvija postepeno u manjim atacima, ali formirani čvorići obično nisu veći od zrna leće.
Heberdenova poliartroza može prouzrokovati samo manje funkcijske smetnje poput otežanih finijih kretnji prstima. Budući da se ove promjene javljaju pretežno na ženskim rukama, predstavlja i stanoviti estetski defekt.
Bouchardova poliartroza koja zahvata gornje interfalangealne zglobove na prstima šaka razvija se na potpuno isti način kao i prethodna i također je češća u žena odmaklije životne dobi.
Funkcionalno, ova artroza je nepovoljnija od Heberdenove, jer smanjuje pokrete savijanja i ispružanja prstiju, odnosno osnovnu funkciju šake, a to je hvatanje i držanje predmeta. Može ugroziti radnu sposobnost za mnoga zanimanja, a u rjeđim težim slučajevima i samozbrinjavanje.
Rizartroza "korijenskog" zgloba palca na ruci učestalija je u žena koje su radile kućanske ili poslove vezane uz ručni rad. Propadanjem hrskavice navedenog zgloba olabave se veze između kostiju te dolazi do djelimičnog iščašenja zglobnih tijela uz izvana vidljivo izbočenje poput stepenice.
Bolovi mogu biti dosta jaki i značajno ograničavaju funkciju palca, a time i cijele šake. Postepeno oslabe i pripadajući mišići uz palac, pa osim ograničenih kretnji u navedenom zglobu dolazi i do gubitka snage palca.
Liječenje se provodi lijekovima koji smanjuju otok, upalu i bol, kao i uključenjem u program fizikalne terapije (elektroterapija, sonoterapija, akupunktura, vježbe). Preporučuju se i toplotne procedure u mirnoj fazi bolesti, kada se smanjuju znaci upale i otoka.

Ostale vijestiArhiva