Osjećate neugodan svrbež u rodnici (vagini) ili imate pojačan iscjedak? Šta učiniti s tako naoko sitnim problemom? Većinom su to bolesti što se mogu jednostavno izliječiti terapijom koju propisuje ljekar, ali koje, ako se zanemare, mogu imati neugodne posljedice.
Iako su svi problemi podjednako neugodni, svrbež spolovila je ipak najdominantniji simptom upale. Nastaje kao reakcija kože i sluznice na prisustvo mikroorganizama. Ali ne samo i ne uvijek zbog toga.

Zbog tangi i uložaka
Gljivične upale vrlo su česte i čine 25 do 35 posto svih upala rodnice. Ipak, često se griješi pa se dijagnoza i, što je još gore, samodijagnoza postave nabrzinu. Ista je stvar i s liječenjem odnosno samoliječenjem. Ovo drugo obično podrazumijeva brzopoteznu kupnju vaginaleta u prvoj apoteci, što je u zadnje vrijeme moguće i bez ljekarskog recepta.
No, ne griješe samo žene. Dio odgovornosti snose i ljekari - ordinacije i čekaonice prepune su, pa je prolazak žena kroz njih nekad ipak prebrz, što automatski znači da pregled nije detaljan.
Osim gljivica, svrbež mogu izazvati i drugi mikroorganizmi - bakterije, paraziti ili virusi. Tu je i široka paleta hemijskih tvari koje nadražuju sluznicu, tzv. iritansa, poput sapuna, dezodoransa, prašaka i omekšivača, biljnih ili vrućih kupki, lokalnih vaginalnih kontraceptiva, obojenih ili parfimiranih toaletnih papira, razna dezinfekcijska sredstva u bazenima za kupanje...
Svrbež može izazvati i sintetičko donje rublje, nepropusni i samoljepljivi ulošci. Na kraju, postoji i alergijski svrbež kao reakcija na takozvane unutrašnje ili vanjske alergene.
Gljivične infekcije spolnih organa najčešće su uzrokovane gljivicama Candida albicans, C. Glabrata, C. Tropicalis, Torulopsis Glabrata. Do infekcije, odnosno prekobrojnog bujanja gljive dolazi kada je zbog određenih uzroka poremećena imunološka ravnoteža, ali i zbog nekih vanjskih utjecaja.
U 30 posto slučajeva mogu se dokazati u vaginalnom razmazu, a da pri tom nema upale, niti se pacijentica tuži na bilo kakve smetnje. No, sama prisutnost odnosno kolonizacija ne mora značiti i infekciju! Tek kada se poremeti eko-sistem rodnice, do tada mirni uzročnici postaju invazivni. Tada se uz jasnu lokalnu sliku infekcije - pojačani bijeli, mrvičasti ili sirasti iscjedak - može pod mikroskopom dokazati gljivica u 50 do 70 posto slučajeva.
Citolog će u PAPA testu naći gljivicu u 80 do 90 posto slučajeva. Kada govorimo o kandidijazi, treba reći da je ona daleko češće rezultat promjene ravnoteže u organizmu nego spolno prenosiva infekcija. Najčešće se javlja u plodnom razdoblju života žene, dakle od 18 do 45 godina, a puno je rjeđa u dječijoj, adolescentnoj i postmenopauzalnoj dobi.

Univerzalni nametnik
Primarna infekcija liječi se samo lokalnim preparatima. Žena dobiva vaginalne globule (vaginalete) i kremu ili mast za korištenje izvana. Partner koristi samo kremu ili mast izvana. Ako se bolest često vraća, tada se, uz lokalnu, daje i opća terapija, odnosno lijek se pije. Time se cilja na gljivice koje su se vjerovatno hronično smjestile u unutrašnjim organima.
Gljivica je zapravo univerzalni nametnik. Može zaraziti sva tkiva - kožu, kosu, nokte, sluznice, kosti i unutrašnje organe. Za liječenje kandidijaze unutrašnjih organa daju se antimikotici na usta, injekcije ili infuzije. Liječenje izabranim preparatima u trudnoći neophodno je da se spriječi infekcija plodovih ovoja i vode, jer to može izazvati spontani pobačaj ili prerani porod. Također je za zdravlje novorođenčeta važno da se rodi (prođe!) kroz zdravi porođajni put. Uz liječenje, neophodno je nošenje pamučnog rublja, koje se može iskuhavati i izbjegavanje rafiniranih šećera.

10 okidača kandidijaze
1. liječenje antibioticima, kemoterpijom, kortikosteroidima,
2. kontracepcija (hormonska, spirala, lokalna),
3. pad imuniteta (AIDS),
4. dijabetes,
5. stres,
6. trudnoća,
7. prečesta vaginalna ispiranja (promijeni se pH) i upotreba isključivo vaginalnih tampona,
8. teške sistemske bolesti (leukemije),
9. infekcije na bazenu, u sauni, solariju, zajednički ručnici,
10. rizičan spolni odnos.

Ostale vijestiArhiva