Tetive u našem tijelu isto su što i konci na marioneti ili remen u motoru automobila. One prenose silu mišića na kost i na taj način vrše pokret. Iako su one same tek poluga, njihova građa, funkcija i smještaj olakšavaju mišićima ne tako lak posao.
Povezujući mekani mišić i vrlo tvrdu kost, tetiva je po svojoj konzistenciji negdje između. To je čini s jedne strane vrlo izdržljivom kod dugotrajnog fizičkog rada, ali i osjetljivom na mnoge nesmotrene i nerazumne aktivnosti koje činimo gotovo svakodnevno.
Tetiva je relativno slabo prokrvljena te povrede ili oštećenja na njoj sporije zacijeljuju nego povrede drugih organa ili tkiva.

Pojava otoka
Dva su najšeća načina povređivanja jedne ili više tetiva. Jedan je nagli pokret iz mirovanja s velikim opterećenjem koji može dovesti do pucanja vlakana tetive, praćen oštrom boli i otokom. Drugi je način, a i mnogo češći, njeno preopterećenje tokom dužeg vremenskog perioda konstantnim i monotonim pokretima bez odmora (stajanje, tipkanje na pisaćoj mašini ili kompjuteru, pokreti kod pranja prozora ili poda, pokreti kod zidarskih radova i sl.).
Slijedom cijelog niza različitih procesa u samoj tetivi dolazi do upale, s istim rezultatom kao i kod naglog pokreta, dakle oštra bol praćena otokom. Cijelo to stanje nazivamo tendinitisom (akutnom upalom tetive) i primarni je cilj u liječenju smanjiti bolnost, te smiriti upalne procese.
Kako je činjenica da upale najčešće izazivaju upravo aktivnosti vezane uz svakodnevni posao, jasno je da bol koja se javlja kao njen rezultat neće dozvoliti normalno obavljanje aktivnosti. Zato i jest cilj sanirati takvu povredu što je prije moguće.

Hronična upala
Ipak, postoje situacije u kojima ljudi s vrlo bolnim tendinitisima i dalje rade nesmanjenim intenzitetom, uzrokujući tako daljnja oštećenja s dva moguća krajnja ishoda. Jedan je djelomična ili potpuna ruptura - prekid tetive što se liječi operativno. Rezultati operativnih zahvata su različiti i ovise o mnogo individualnih faktora.
Drugi je put neliječenje tendinitisa ili ulazak u tzv. tendinozu, što je drugo ime za hroničnu upalu. Nju karakterizira nešto manje oštra bol, ali i poremećaj u toku tetive s njenim zadebljanjem na koje je terapijski teško utjecati. I tada je jedna od opcija operacija s kojom se tetiva "čisti" kao i njena ovojnica.
Oporavak od ovog načina liječenja zna biti vrlo dug i trajati do šest mjeseci.

Načini liječenja
U programu liječenja upotrebljavamo cijeli niz različitih terapijskih metoda, od fizikalne terapije (elektroterapija, ultrazvučne terapije, akupunktura), protivupalnih lijekova, pa sve do injekcija kojima se lijek ubrizgava u neposrednu okolinu povrijeđenog tkiva.
Jedan od izbora liječenja je i vježbanje koje je dugotrajno, ali i djelotvorno, a traje u prosjeku između tri i pet mjeseci.

Ostale vijestiArhiva