NIŠ - Knjiga niškog novinara Miše Ristovića o trgovini bebama u Srbiji uzburkala je javnost. Pošto se više godina bavio ispovestima brojnih porodica koje tvrde da su im deca na misteriozan način "nestajala" u porodilištima širom Srbije, i sumnjaju da je reč o "organizovanoj trgovini bebama", niški novinar Miša Ristović, uz sponzorstvo svog kolege Dušana Jankovića Belog, izdao je knjigu pod nazivom "Rođeni da nestanu", koja je izazvala veliku pažnju javnosti.

- Ova knjiga je još jedna javna opomena državnim organima da ozbiljno i odgovorno odgovore na pitanje postoji li u Srbiji, i u kojoj meri, organizovana "bebi-mafija", koja nesmetano radi svoj prljavi posao. Ubeđivanja da je takve sumnje teško dokazati pokolebala su mnoge roditelje da istinu o sudbini svojih beba isteraju na čistac, ali je i dalje veliki broj porodica koje uporno istražuju i pokušavaju da dokažu da je krađa dece u porodilištima skandalozna realnost - kaže Miša Ristović.

Ristović, koji je, inače, pratio rad Anketnog odbora Skupštine Srbije koji je bio zadužen da "detaljno istraži ovu temu", navodi da je broj roditelja koji imaju sumnje o sudbini svoje dece porastao na više od tri hiljade. A njih na sumnjičavost nagone i "administrativne greške" u porodilištima i matičnim službama. Na primer, jedno dete se u porodilištu vodi kao umrlo, a u matičnim knjigama je upisano kao rođeno.

- Neki su mi govorili da se bavim zaludnim poslom, u kome ništa neću dokazati već ću iznova uznemiriti brojne porodice, dok su mi na drugoj strani upravo neki lekari iskazivali podršku da bi se, kako su govorili, "mangupi iz njihovih redova konačno našli pred licem pravde" - kaže Ristović, dodajući da je on bio jedini novinar koji je jula 2005. godine zvanično pozvan da prisustvuje razgovorima koje je organizovao Anketni odbor Skupštine Srbije.

- Da li su u pitanju grube administrativne greške, fantazije majki ili kolektivne paranoje porodica koje su ostajale bez dece, neka presude nadležni državni organi i sudije. Zato ja ovom knjigom ne želim nikoga da unapred optužim, ali ni oslobodim jer se radi o vrlo delikatnoj problematici, povodom koje se brojne porodice obraćaju državi, novinarima i Bogu, jer su ostajale i bez beba, ali i bez njihovih tela i grobova - veli Ristović.

"MRTVA" DECA IDU U ŠKOLU I VOJSKU?!

- Jedna majka iz Novog Sada prihvatila je kao zlu sudbinu to da joj je dete umrlo u porodilištu, i šest i po godina je tu patnju nosila u sebi. A onda je bila šokirana kada je dobila poziv da umrlo dete upiše u prvi razred. Možete samo zamisliti kako se ova majka osećala. Ili kako se osećala Nada Mihalkov iz Borče, kada je aprila 1999. godine dobila poziv za vojsku iz vojnog odseka opštine Palilula na ime "Mihalkov Save, sin", kojim se u vojsku poziva njeno muško dete, sin prvenac, za koga joj je maja 1981. godine rečeno da je preminuo posle porođaja u beogradskom GAK-u. Ne mogu da prihvatim da su moguće takve "administrativne greške", kao što je i teško prihvatiti obrazloženja nekih pravnika i advokata da je "predmet zastareo" - kaže Ristović.

Ostale vestiArhiva