Gospodine Pupovac, vi ste poslanik u Saboru RH, predsednik Srpskog narodnog vijeća i potpredsednik SDSS-a. Dosta se promenilo nabolje otkako je SDSS potpisao Sporazum o partnerstvu s HDZ-om. Međutim, čini se da se još uvek mnogi problemi, pogotovu kada je reč o povratku Srba - uopšte ne rešavaju.

To je tačno. Taj opšti utisak je tačan i to iz jednostavnog razloga što ni mi, kad smo potpisali taj sporazum i krenuli u njegovu realizaciju s vladom, nismo znali razmjere naslijeđenih problema i do koje mjere su ti problemi bili zapušteni, zapostavljeni i "gurnuti pod tepih".

Praktično najveći dio ratom uzrokovanih problema, najveći dio oduzetih prava Srba su bili zapostavljeni i dočekali su Sanaderovu vladu i nas, kao njihove partnere u toj vladi. Na primjer, obnova kuća ide dinamikom koja je dosta zapanjujuća, povratak zaposjednutih kuća je riješen. Ostalo je još nešto privatne imovine koju nastojimo riješiti, a pitanje priznavanja stanarskih prava koje je bilo izgubljeno, posredstvom modela stambenog zbrinjavanja je konačno prihvaćeno.

Ali to je postignuto zahvaljujući međunarodnoj zajednici koja je vršila stalan pritisak na vladu.

Pa, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, nama, izbjeglicama, raznim subjektima, ali to pitanje je otvoreno. Nemojte zaboraviti da je i potpredjsednica SDP-ove vlade gospođa Željka Antunović govorila poput potpredsjednice ranije HDZ-ove vlade LJerke Mintas Hodak da je pitanje rješavanja stanarskih prava prošlo svršeno vrijeme. Danas, ipak, imamo 4.700 zahtjeva ljudi koji će dobiti kakav-takav stan. Oni drugi se mogu nadati da će potpisom sporazuma između Srbije i Hrvatske naći neko rješenje za neku vrstu kompenzacije.

Uspjeli smo smanjiti listu Srba optuženih za ratne zločine. Kada smo mi došli, na toj listi je bilo oko pet hiljada ljudi, danas je to smanjeno na 1.017, s tendencijom da se ta lista i dalje revidira i da se prema Srbima postupa kao i prema svakom drugom narodu u ovoj državi.

Slavimo godišnjicu Nikole Tesle, a njegovi sunarodnici u oko 300 sela nemaju struje.

Da, 280 sela sa oko pet i po hiljada priključaka. Kada smo to shvatili, rekli smo da je naprosto nedostojno slaviti 150 godina rođenja Nikole Tesle kad je toliko sela bez struje. Onda smo pritisnuli vladu i osigurali dodatnih 60 miliona kuna, tako da će do kraja godine značajan broj sela ponovno dobiti struju, a onda ćemo opet ovu godišnjicu iskoristiti da se formira jedan fond, gdje bi značajne kompanije, gradovi koji imaju veće budžete izdvajali nešto novca u znak solidarnosti kako bi to slijedeće godine mogli potpuno dovršiti.

Prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama, na područjima na kojima manjine žive imaju pravo proporcionalno participirati u državnim, upravnim i ostalim službama. Međutim, Srba, u krajevima gde je najveći povratak, nema u tim službama.

Da li ćete taj problem uspeti da rešite, a i problem adekvatnog zapošljavanja, jer u tim krajevima Srbi povratnici teško dobijaju bilo kakvo zaposlenje?

Što se tiče participacije, u skladu sa Ustavnim zakonom do prije nekoliko godina, sad govorim kao potpredsjednik SDSS-a, mi smo imali nešto vijećnika samo u istočnoj Slavoniji. Imali smo tamo i neke svoje samouprave, a od 2005. godine ne treba zaboraviti da je SDSS prva stranka po broju vijećničkih mandata u trideset i nešto opština. To su opštine u koje su se ili ljudi vratili ili ostali u istočnoj Slavoniji. Ne treba zaboraviti da smo mi druga ili treća stranka u gradovima i županijama na tom području po broju mandata. Mi smo uspjeli kroz politički mehanizam osigurati zastupnike u Saboru, a u nekim sredinama i neku vrstu participacije, gdje imamo neku većinu, ili gdje imamo korektnog partnera. Ali, vi ste u pravu kad kažete da u opštinskim strukturama, izvršnoj vlasti, javnim preduzećima, policiji, posebno sudovima nema Srba, evo slučaja Ninka Mirića koji ponovno nije izabran na jedno od sudačkih mjesta u Vrginmostu, i to je nedopustivo. Nije problem što ljudi nema, to neko može reći prije šest sedam godina nije ih ni bilo, međutim oni su se vratili, a na njihova mjesta je došao neko drugi. Problem je što mi još uvijek imamo diskriminaciju prema Srbima. Nije problem to što nema Srba u policiji, jer treba vremena da se uđe u te službe, sad smo osigurali 15 mjesta za one koji polaze policijski kurs i oni će biti raspoređeni, ali problem je u tome što još uvijek neko želi zadržavati stanje nakon 1995. godine: "Vi možete imati lokalnu vlast i predstavničko tijelo, ali policija je naša". Ta logika je kao da Hrvatska nema povjerenja u Srbe.

Te probleme vam stvaraju ljudi iz stranke na vlasti HDZ-u, s kojim ste u koaliciji.
Sigurno je da su mnogi od tih ljudi bliski HDZ-u ili drugoj stranci sličnih programa. Sasvim je tačno da bi značajnijim uticajem HDZ to mogao riješiti. Novac, kojeg ima, prolazi mimo nas. Projekti, kojih ima, prolaze mimo nas. Naprosto smo shvatili da mi moramo pre rasporediti naše prioritete.

Dok mi budemo čekali da se popune sudije i policajci, a zaboravimo razvoj povratničkih sredina, zaboravimo korištenje fondova i sličnog, mi nismo ništa postigli. Drugim riječima, umjesto da istiskujemo neke ljude koji su već tamo zaposleni, moramo natjerati državu da obezbedimo veći broj radnih mjesta i da se onda Srbi povratnici imaju gdje zaposliti. Bio sam zaprepašćen da samo jedan fond, Fond za regionalni razvoj, prošle i pretprošle godine izdvajao samo za dvije opštine na području povratka. Svega milion i osamsto hiljada kuna. Kada smo to shvatili, zahtijevali smo da sve opštine na tom području, pogotovu gdje mi imamo nekakvu vlast, moraju dobiti novce iz tih fondova. Ne možemo zavisiti od toga hoće li župan ili županijska uprava biti voljna da da ta sredstva, već ćemo se o tome dogovoriti sa državom. Na taj način smo za 400 odsto povećali tu sumu, tako da gotovo svaka opština dobija određena sredstva iz tih fondova.

POMOĆ IZ SRBIJE

Krenuli ste na formiranje zadruga, a jedan deo sredstava dobijate iz Srbije.
Mi smo shvatili da ljudi koji se vrate najčešće nisu u mogućnosti pokrenuti se i održati u sadašnjim privrednim uslovima. Često im nedostaju informacije, često ne znaju da od pomoći države mogu započeti posao, i sa dvije godine potpune sigurnosti raditi taj posao. Bez obzira na to da li je riječ o vinogradarstvu, stočarstvu, ratarstvu, obrtništvu, ili turizmu. LJudi imaju velike mogućnosti, tolike državne podrške, kredite s počekom od nekoliko godina, bespovratna sredstva. Država daje subvencije stočarstvu, vinogradarstvu, ratarstvu... Naši ljudi za to ne znaju ili se plaše da podnesu zahtjeve. Tada smo mi shvatili da, ako nema države koja se brine o njima, da mi moramo preuzeti tu ulogu. Srpsko narodno vijeće na sebe je preuzelo tu ulogu da, zajedno sa strankom, i na nacionalnom nivou formira centar za razvoj, a da se na lokalnim nivoima formiraju zadruge pri opštinama i te zadruge postaju pravni subjekti koji bi trebalo biti pokretači razvoja. LJudi vrlo često zbog ne obaviještenosti žive u siromaštvu.

Da li u Srbiji srpski prognanici znaju za te mogućnosti?
Ne vjerujem! Ja sam bio šokiran da naše novine Novosti 7 dana ne cirkulišu među izbjegličkim udruženjima. Mi nemamo adekvatnu komunikaciju s njima i očito ćemo, pošto uspostavimo ovu mrežu posle skupštine SNV-a, 15. jula u Vojniću morati da se sastanemo s predstavnicima udruženja. Mislim da je dobro da predstavnici udruženja što prije dođu u Hrvatsku, sastanu se sa predsjednikom Republike i predsjednikom vlade, da ne rješavaju svoje probleme samo na skupovima u Beogradu, nego da dođu ovdje i rješavaju ih s ovom državom.
I Beograd je takođe shvatio da ima svoj dio odgovornosti prema pokretu i da ne može izbjegličku problematiku tretirati samo time hoće li neko tamo ostati ili ne. Zahvaljujući razumjevanju premijera Koštunice i njegovih saradnika vlada je odvojila sredstva za prvu ozbiljniju donaciju povratnicima. To je nekih tridesetak traktora sa priključcima, u vrijednosti od oko 300.000 evra.

KOSOVO I METOHIJA

Upravo ste se vratili s Kosmeta. Vi ste tamo savetnik Srbima?
Ja sam savjetnik pri OSS (Oebs), a u prvom redu Srbima i međunarodnoj zajednici. Za vrijeme ovoga boravka shvatio sam do koje je mjere neophodno da oni bolje razumiju probleme koji tamo postoje i mogućnosti iznalaženja rješenja za te probleme. Isto tako, Srbima koji su tamo treba pomoć, treba im solidarnost i podrška. Hrabri su, zreli su, odgovorni ljudi i zadivili su me tim karakteristikama, ali se nalaze u vrlo teškoj poziciji.
Kako vidite rešenje problema Kosmeta?
Svako rješenje koje se bude pronalazilo biće delikatno i ono mora biti rezultat neke vrste pregovora. To rješenje ne smije biti nametnuto, a posebno se ne smije naći rješenje po kojem Srbi na Kosovu ne bi imali odgovarajući status.
Sadašnja situacija je takva da ne samo Albanci, nego i mnogi iz međunarodne zajednice misle da Kosovo pripada tamošnjoj većini. Ta logika se apsolutno mora promijeniti. Srbi koji tamo žive moraju osjećati i moraju po zakonskoj regulativi vidjeti da je to i zemlja koja pripada njima. Bez takvog pristupa, svako buduće rješenje Kosova biće vrlo nestabilno i iz tog razloga neke greške koje su napravljene na drugim prostorima bivše Jugoslavije, na primjer i u Hrvatskoj, tamo ne smiju biti napravljene. One koje su do sada već urađene moraju hitno biti popravljene.
Moram priznati, kad sam došao tamo, nisam zatekao ništa što mi je nepoznato, ali postoje određene razlike i te razlike treba poštovati. Tamo je, na primjer, uloga tradicije, nasljeđa, bogatstva i prisutnosti Srpske pravoslavne crkve veoma velika. Veća nego što je to bio slučaj kod nas.
Na kraju, za razliku od Srba u Hrvatskoj, koji imaju tradiciju građanskog, političkog stranačkog organizovanja, Srbi na Kosovu to nemaju. Oni tek sada treba to da shvate. Od toga koliko će to uspješno napraviti, koliko će se uspješno organizovati, kakvu će politiku profilirati, zavisiće njihova budućnost.

Ostale vestiArhiva