Vesti
Društvo i ekonomija
Dom kao slamka spasa
20.10.2010. 12:00
Izvor: politika
Dom kao slamka spasa
Esad je iz Prihvatilišta upućeni u dom za decu bez roditeljskog staranja
Deca koja stignu u Prihvatilište zbrinjavaju se na najbolji mogući način. Svi zaposleni u Prihvatilištu svakom detetu posvećuju pažnju i vode računa da niko ne bude zapostavljen, jer su svesni da je reč o kategoriji koja je u specifičnim okolnostima.

Zamislite situaciju u kojoj se našao romski mališan čije je detinjstvo obeleženo rastom uz oca. Mali Esad je stigao jedne noći u Prihvatnu stanicu. Doveli su ga jer nije imao gde da ode. Živeo je sa ocem kome je pozlilo. Ostao je sam.

U Prihvatilištu je vrlo brzo postao mezimac svih jer je bio najmlađi i najsitniji. Nedostajala mu je pažnja. I meni, čim bi se pojavila na vratima, trčao mi je u susret raširenih ruku da ga zagrlim i poljubim u obraz.

Otac, koji je vodio računa o malom Esadu, činio je to veoma brižno uprkos siromaštvu, ali je mališan imao najosnovnije za život.

– Tata mi se iznenada razboleo. Morao je u bolnicu. Ostao je na lečenju. Ne znam koliko će tamo ostati. Povredio je desnu ruku. Žao mi ga je. A znam da mora da se operiše i oporavi.

Ima tek osam godina i za njega vaspitači kažu da je najbolji od sve dece. Tako mali, a vredan da mu nema ravna. Prvi ustaje i odmah počne s čišćenjem prostorija. Nije mu teško da se lati bilo kakvog posla. Uvek se javlja ako treba nešto da se donese ili odnese, prinese...

– Ne idem u školu. Sad će da me upišu. Radujem se. Dobiću knjige i sveske. Naučiću da čitam i pišem.

Esadovo detinjstvo obeleženo je životom u baraci na obodu grada u kojoj nije bilo struje, a voda je bila napolju. Zimi bi česma zaledila pa se teško dolazilo do pitke vode. Esadova majka davno je napustila brvnaru, muža i sina i otišla svojim putem. Ne viđa Esada. A on kaže da zna gde je, ali ne mari za nju.

– Živi tamo kraj Dunava. Udala se.

Da ne postoji ustanova kao što je Prihvatilište ovaj mališan bio bi prepušten sam sebi. Boravak u Prihvatilištu omogućio mu je da ima krov nad glavom, hranu, odeću, obuću...

Poznato je da je za svako dete najbolje da raste u složnoj porodici. Nažalost, nemaju sva deca tu sreću. Ima one koja stižu u domove bez roditeljskog staranja kao i mali Esad jer mu je otac postao nesposoban za rad.