Obradovala me je vest da će Pula opet biti povezana vazdušnom linijom sa Beogradom. Istina, ljubitelj sam vožnje "kopnenim" putem. Autom, autobusom, vozom zahteva više vremena, možda i manji komfor, ali nekada i nije najbitnije samo stići na cilj, a promašiti ono usput. U tome je čar putovanja!
Prošle godine, nekako s proleća, put me je "odveo" u Istru. Najveće poluostrvo u Jadranskom moru, na njegovom krajnjem severoistoku. Pogled na geografsku kartu video je poluostrvo u obliku srca, a u tom srcu žila kucavica je Pula.
Administrativni, turistički, grad luka i brodogradilište, grad sa brojnim kulturno-istorijskim spomenicima koji su pozornica kulturno-zabavnog života, grad sa sveučilištem, grad filmskog festivala.
Grad koji je star 3 milenijuma i koji je zbog svog povoljnog geografskog položaja imao bogatu i burnu prošlost. Osnovalo ga je ilirsko pleme Histra (po njima je i cela regija dobila ime – Istra). Potom su ga pohodili Rimljani, Vizanti, Franci, Mlečani, Austro-Ugari, Italijani, Ujedinjene Nacije s američkim vojnim snagama (nakon II svetskog rata).
Kako sam jedna od "Titovih pionira u Miloševićevoj Srbiji", koja se Hrvatskog primorja rado seća, a još rađe priželjkuje da tamo nakon duge pauze opet letuje; oči su mi bile širom otvorene, puls se ubrzavao, a i adrenalin je povećavao svoj nivo u krvi, još prolaskom pokraj Rijeke, kada mi se ukazalo plavetnilo mora. Uzbuđenje je bilo dvostruko, jer nikada do tada nisam bila na moru "van sezone". Napokon sam ugledala i gospođu Pulu!
Ja i ona smo se do tada "poznavale" samo sa fotografija. Arena – sinonim za nju. A najlepša fotografija koju sam videla jeste milenijumska, iz 2003, kada je izveden svetski kulturološki projekat, umetnička instalacija "Kravata oko Arene". Najvećoj kravati na svetu svezan je čvor uz ogroman broj alpinista i građana volontera. Dimenzije su bile mega (dužina: 808m), jer je i sama Arena grandiozna. Amfiteatar – simbol prošlosti, a kravata – simbol sadašnjosti i budućnosti, današnjeg urbanog sveta. Zanimljiv spoj antike i modernog doba!
To je bila turistička promocija Pule, Istre i Hrvatske, domovine kravate. Inače, Istra je vodeća turistička regija na Hrvatskom primorju.
Logičnim sledom, prvo što sam morala obići bila je Arena, najpoznatija antička rimska građevina u Puli (a ima ih još!). To je amfiteatar koji je nastao na prelazu ih stare u novu eru i šesti je na svetu po svojoj veličini. Za vreme vladavine Rimljana, amfiteatri su bili mesta na kojima su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, sve da bi se narod zabavio. Nekada je Arena mogla da primi i do 20,000 ljudi, ali danas prima samo oko 5,000.
I danas se u njoj održavaju razni koncerti (Brega, Đole i Čola su od naših zvezda tamo održali svoje koncerte). Još od 60-tih prošlog veka, to je mesto održavanja Pula Film Festivala (a čija nagrada se zove... pa, naravno "Arena"!), kao i Histria festivala.
Za vreme Drugog svetskog rata, kada je Pula bila pod fašističkom Italijom, javljali su se pokušaji rastavljanja i raznošenja kamenja, ali na sreću, bilo je teško izvedivo, pa je Arena sačuvana. Upoređujući ga sa više od 200 rimskih amfiteatara, koji su se očuvali do danas na teritoriji nekadašnjeg Rimskog carstva, Arena je specifična u tehničko-tehnološkom pogledu. Ima četiri stubišna tornja, nekada je bila natkrivena, da bi se gledaoci zaštitili od kiše i sunca; temelji su joj uklesani u živu stenu, a kameni blokovi su spojeni vezivom od vapnenca.
Izgrađena je van zidina grada, na cesti koja je vodila u Rim.
Antička Pula je imala sve: vodovod, kanalizaciju, forum, pozorišta, hramove, groblje, kuće bogato opremljene mozaicima. I, bila je opasana zidinama, a moglo se ući kroz 10 vrata. Danas su sačuvana samo troja.
Od Arene, kada se krene Istarskom ulicom, stiže se do jednih od njih. Zlatna vrata ili Slavoluk Sergijevaca je trijumfalni luk uređen u helenističkom stilu. Dala ga je sagraditi Salvia Postuma Sergi, u čast svojoj braći; a inače Sergijevci su bili vrlo ugledna porodica u to doba. Čak se i ta ulica naziva Ulica Sergijevaca. Kada se prođe kroz ta vrata, sa desne strane, na Trgu Portarata, nalazi se kafić Uliks. Prvo na šta me je asocirao jeste James Joyce. I bila sam u pravu. Taj svetski poznati pisac boravio je u Puli, u periodu 1904-1905, i predavao je engleski jezik u Berlitzovoj školi austro-ugarskim časnicima. Kako je bila subota pre podne, i kako je bio sunčan dan, i terasica "Uliksa" bila je puna, a prijateljica i ja smo odlučile da bismo mogle da popijemo jedan cappuccino i to ni manje-ni više, do u društvu tog pisca, koji je u bronzi "sedeo i odmarao" za jednim od stolova. Nismo bile originalne, jer mislim da bi to svaki posetilac, pa čak i meštanin učinio. Kako je Joyce bio u društvu, nismo ga htele ometati, pa smo odlučile krenuti dalje, spuštajući se prema obali.
Tu su nas dočekali Augustov hram i Gradska palača, jedno do drugog. Augustov hram je sagrađen u 1.veku nove ere, u čast cara Avgusta. Ovo je središnji gradski trg i danas. Deo Dijanina hrama ugrađen je u Gradsku palaču, dok se u Avgustovom hramu nalazi muzej i zbirka antičkih spomenika sa područja puljštine. Tu, odmah iza ćoška je izlaz na Rivu. Kada sam ugledala brodogradilište Uljanik bila sam malo razočarana jer sam očekivala lepši prizor.
Uz obalu, Flacijusovom ulicom stiže se do Kapele Marije Formoze. Podignuta je u 6. veku u obliku grčkog krsta, po uzoru na crkve u Ravenni, zahvaljujući ravenskom nadbiskupu Maksimijanu, poreklom iz Istre. Tu se nalazi i Rimski mozaik.
Opet smo pokušale da se pridružimo gospodinu Joyce-u, ali je opet bio "u društvu". Krenule smo u dalji obilazak, ovog puta suprotno od kazaljke na satu. Pored Giardina nalaze se preostala dvoja vrata antičke Pule: Herkulova i Dvojna.
Herkulova, jer je na sredini isklesana glava bradatog i kovrdžavog Herkula (zaštitnika antičkog grada Pole) i sa strane njegova toljaga, a i imena osnivača grada.
Dvojna vrata (Porta Gemina), sa dva lučna prolaza, sagrađena su na ostacima ranijih vrata sa dekorativnom funkcijom ulaza u antičko pozorište. Sagrađena su u 2-3 veku nove ere. Kroz njih se ulazi u dvorište koje vodi ka Arheološkom muzeju Istre, Malom rimskom kazalištu i Kaštelu.
Istorijski muzej Istre se nalazi u Kaštelu, kojeg su Mleci izgradili na ostacima starog rimskog Kapitola, u 14. veku. Smešten je na vrhu brežuljka i odatle se pruža predivan pogled.
Crkva sv. Nikole je pravoslavna crkva i potiče iz 6. veka.
Crkva i samostan sv. Franje potiču s kraja 13.veka. Crkva je izgrađena u kasnom romaničkom stilu, sa dodatkom gotičke rozete.
Katedrala Uznesenja Blažene Device Marije je sagrađena u 6. veku, kada je Pula postala sedištem biskupije i to na mestu gde su se kršćani okupljali i molili u doba vladavine Rimljana. Pored nje nalazi se i Zvonik, sagrađen u 17.veku.
Lagana šetnja kroz sam centar grada, predstavljala je, naizgled, spoj nespojivog. Hodati po uličicama popločanim antičkim rimskim pločama, pored slavoluka, romaničkih bazilika, ranokršćanskih crkvica, vizantijskih mozaika, austrougarske fortifikacije Zaista, istorija grada zabeležena je u svakom kamenu.
Hodati pored arheoloških iskopina?! Isprva sam mislila da su u toku radovi na obnovi komunalne infrastrukture (a delom i jesu), ali nisam ni slutila da su to iskopine. Rekli su mi domaćini, da u Puli nije ništa neobično, kada se krene sa nekim zahvatima da se nailazi na nova zanimljiva otkrića vezana za istoriju grada. I tako grad predstavlja jednu veliku arheološku riznicu.
Opet smo se vratile do "Uliksa". Ovoga puta nam se posrećilo! Sele smo za stol, i pravile društvo Jamesu. On bi kao pravi Irac, verovatno naručio neki whiskey, a mi smo naručile cappuccino. Uz lagano ispijanje istog, sledila je lagana priča. Moja domaćica mi je ispričala još neke zanimljivosti o Puli: legendu o zlatnom runu, da je i Dante spomenuo Pulu u Božanskoj komediji, o mornaričkoj zvezdarnici i asteroidu 183-Istra, o Brionima...
...U legendi o Argonautima... Jazon i Medeja su oteli zlatno runo. Kolhiđani su krenuli u poteru za njima. Nakon što je poginuo sin njihovog kralja, podanici kralja Kolhide, odustali su od dalje potrage za zlatnim runom. U strahu da će, ako se vrate u Kolhidu, biti kažnjeni zbog smrti princa i neuspele dalje potrage, odlučili su se nastaniti na mestu njegove pogibije. Grad su nazvali Polai, što znači "grad begunaca"... Pula je postala ne samo njihovo utočište, već i mesto njihovog progonstva. Prema legendi, tako je utemeljena Pula, pre oko tri hiljade godina.
...Na jednom od brda, Monte Zaru, za vreme Austro-Ugarske monarhije, a u cilju interesa njenog proširenja, nalazio se hidrografski zavod i zvezdarnica. Ta zvezdarnica je bila i svetski poznata po svojim otkrićima malih planeta i asteroida. Danas više ne postoji, jer je uništena u savezničkom bombardovanju 1944. godine, a ostaci opreme pokradeni i odneseni u Italiju. Na tom mestu danas se nalazi dečiji vrtić. Neki od asteroida, ovde otkriveni su Polana, Adria, Istra.
...Brijuni (Brioni) su skupina otoka, sastoje se od Velikog Brijuna, Malog Brijuna i još 12 otočića. Nalaze se odmah preko puta Pule. To je nacionalni park na kojem se nalazi i zoo vrt, fazanerija, safari park, rimske vile i hramovi... Tu je Tito imao svoju rezidenciju, u kojoj je često boravio i odmarao se, a i u goste su mu dolazili i drugi državnici. U vreme kada je Joyce boravio u Puli, na Brijunima je boravio Robert Koch, nemački bakteriolog i mikrobiolog. Otkrio je uzročnika najopasnije bolesti 19.veka, tuberkuloze, nazvanog po njemu Kochov bacil, a 1905.godine je i dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Sutradan, u nedelju, malo smo prošetali obalom, ali onom, lepšom, "turističkom" stranom. Razne uvale su nanizane jedna pored druge: Valkane, Valsaline, Verudella... Priroda je prekrasna, pravi turistički raj!
Nakon ručka, vreme je bilo da se oprostim od domaćina i krenem natrag, svojoj kući.
Ovaj vikend bio je odlična uvertira za letovanje koje ove godine imam u planu. Pula me zove u svoj zagrljaj. Zagrljaj, širok kao Arena!

Ostale vestiArhiva